GfK: Mjesečno trošimo 1950 kn na robu široke potrošnje

Hrvatski potrošači mjesečno izdvajaju u prosjeku 1950 kuna na kupovinu robe široke potrošnje, pokazalo je istraživanje Shopping Monitor koje je, tijekom studenoga 2012. godine, proveo Centar za istraživanje tržišta GfK na uzorku od 906 osoba zaduženih za kupovinu robe široke potrošnje u svojim kućanstvima.

Navike kupovanja robe široke potrošnje značajno su različite kada se gleda regionalna zastupljenost. Tako se na mjesečnu kupovinu robe široke potrošnje u prosjeku najviše izdvaja u Dalmaciji – 2640 kn, a najmanje u Slavoniji – 1320 kn.

Prosječno se svaki mjesec na nacionalnoj razini potroši nešto više od 1000 kuna na svježu hranu koja uključuje voće, povrće, meso/ribu i pekarske proizvode.

Skoro svi kupci (91%) tjedno odlaze u manje kupovine, dok ih 24% na tjednoj bazi obavi i veću kupovinu. Među hrvatskim građanima je 24% i onih koji barem jednom u tjedan dana odlaze u spontanu odnosno neplaniranu kupovinu.

Blizu tri četvrtine (72%) velikih kupovina plati se gotovinom, a 28% nekom vrstom kartica, bilo debitnim ili kreditnim. Gotovo svaki drugi građanin Hrvatske (47%) vrlo često u kupovinu odlazi automobilom, 25% koristi automobil samo ponekad kada ide u velike kupovine. Također, više od polovice ispitanih kupaca (53%) radi popis potrebnih namirnica prije odlaska u trgovinu.

Razina cijena nam, kao naciji, postaje sve važniji faktor: svaki četvrti građanin trgovinu bira na osnovu cijena, a zamjećuje se i dvostruki porast u broju onih koji na tjednoj bazi odlaze u potragu za sniženjima (28%), dok ih je 2011. bilo tek 14%.

Raste i broj onih koji barem povremeno kupuju proizvode trgovačkih marki – 83%, dok ih 24% ove proizvode kupuje redovito. Usporedbe radi, 2007. godine redovito je trgovačke marke kupovalo samo 9% hrvatskih građana, navode iz GfK.

Uz prodaju trgovačkih marki, raste i broj onih koji se o akcijama i promocijama informiraju iz letaka dobivenih poštom – njih 75% , dok je 2009. za informiranje letke koristilo njih 66%.

U odnosu na 2007. udvostručio se i broj onih koji ne samo da čitaju letke, nego i kupuju na osnovi njih. Takvih je kupaca 2012. bilo 33%, a 2007. ukupno 15%.

Kod kupovine robe široke potrošnje još uvijek ne postoji značajan interes prema inovacijama jer samo 7% među prvima kupi novi proizvod koji je upravo izašao na tržište, a manje od trećine (28%) ima interesa prema novim proizvodima na policama, odnosno voli proučavati što je novo stiglo u trgovinu.

Kupci se ugodnije osjećaju u već poznatom ambijentu (53% zbunjuje novi raspored u trgovini), dok je kod 87% kupaca važna jednostavna orijentacija u trgovini, navodi se u istraživanju.

Valicon: Prvo regionalno istraživanje o kupovnom procesu potrošača

Gotovo svi hrvatski potrošači istražuju (najbolju) ponudu prije donošenja odluke o kupnji

U prosjeku oko 95% hrvatskih potrošača se, bez obzira kupuju li proizvod ili uslugu, prije kupnje informira. Pri tome hrvatski kupci koriste četiri do pet izvora informiranja koji im pomažu u njihovom kupovnom procesu.

Agencija Valicon je tijekom prošloga mjeseca provela prvo hrvatsko istraživanje o kupovnom procesu koje je utvrdilo kako taj proces teče kod hrvatskih potrošača – od početne stimulacije i informiranja, do same kupnje i iskustva nakon toga.

Istraživanje, koje je obuhvatilo više od 3000 ispitanika, tj. 1700 kupaca pet kategorija proizvoda i usluga (kupnja automobila, zabavne elektronike, ugovaranje putovanja i odmora, te bankovnih usluga i osiguranja), pokazalo je koje su točke dodira potrošača i ponude najutjecajnije u različitim fazama procesa kupnje.

U proteklih nekoliko godina došlo je do značajnih promjena kupovnih navika hrvatskih potrošača, a isti se trend zamjećuje i u ostalim zemljama regije. No recesija, sada već “trenutno stanje”, nije jedini uzrok tih promjena, već samo njihov katalizator.

Potrošači postaju sve racionalniji, sve se češće pitaju koji su im proizvodi ili usluge stvarno potrebni, koje će dodatne vrijednost od toga dobiti i koliko su za to spremni platiti.

Osim toga, zbog interneta ponuda postaje transparentna i globalna, a referentni okviri po kojima su danas ponuđači evaluirani dolaze u kontekst globalne konkurencije i dobivene “vrijednosti za novac”.

Hrvatski potrošač cjenovno je osjetljiviji od slovenskog
Valiconovo istraživanje je pokazalo da, bez obzira o kojoj je kategoriji riječ, kupac ne odlučuje o kupnji temeljem samo jednog oglasa, jednog kataloga… Riječ je o opsežnom nizu dodirnih točaka koje oblikuju odluku do konačne kupnje.

Nadalje, istraživanje potvrđuje i nešto veću cjenovnu osjetljivost hrvatskih potrošača. Osim toga, danas sve važniji faktor postaje i dobivena “vrijednost za novac” (engl. “value for money”), koja je posebno izražena kod slovenskih potrošača.

Naime, cijena jest i dalje važan element, ali je ključni motivator (tek) za svakog trećeg kupca, dok ostali pored cijene traže i neke druge koristi, kao npr. kvalitetu, zadovoljenje vlastitih etičkih načela, npr. domaće porijeklo, zdrava / organska prehrana, briga o okolišu itd.

Današnji potrošači si uzmu određeno vrijeme za donošenje odluke o kupnji. Od trenutka kada potrošač konačno donese odluku o kupnji, tj. osvijesti svoju namjeru, pa do stvarnog čina kupnje može proći i po nekoliko mjeseci ovisno o kategoriji.

Pri kupnji zabavne elektronike oko 90% hrvatskih i slovenskih potrošača odlučuje po tri mjeseca, o kupnji automobila tri od četiri Hrvata i dva od tri Slovenca odlučuju gotovo šest mjeseci, dok kod ugovaranja turističkih usluga, odmora ili putovanja više od 50% potrošača u obje zemlje odlučuje šest mjeseci ili duže, navodi se u istraživanju agencije Valicon.

Kupac je tijekom kupovnog procesa pod utjecajem komunikacije putem klasičnih medija i interneta, te pričama uže društvene okoline. Čak oko 95% hrvatskih kupaca koristi barem jedan izvor u fazi informiranja, a u prosjeku se koristi četiri do pet izvora u toj pred-kupovnoj fazi.

Financijski aspekt koji uključuje cijenu i ostale priključene troškove, poput potrošnje goriva ili troškova održavanja automobila, tj. mogućnosti popusta kod zabavne elektronike, su ključne informacije temeljem kojih hrvatski potrošači donose odluku o kupnji.

Slična je situacija kod ugovaranja turističkih usluga kod kojih su hrvatski kupci opet vođeni cijenom, a slovenski potrošači promatraju cijenu više u kontekstu dobivene “vrijednosti za novac” – trend koji se polako javlja i kod hrvatskih potrošača.

Kad kupac konačno donese odluku o kupnji, većina anketiranih odlazi na fizičko prodajno mjesto, pa pri kupnji automobila to čini oko 50% hrvatskih kupaca, a pri kupnji zabavne elektronike njih čak 77%.

Valiconovo istraživanje je također potvrdilo i rastuću važnost “marketinga od usta do usta”, obzirom da oko 90% današnjih potrošača svoje iskustvo vole podijeliti s okolinom.

Isti podaci dostupni su na upit i za kategorije bankovne usluge i osiguranja.

Održana regionalna konferencija GfK u Beogradu

Na regionalnoj konferenciji agencije za istraživanje tržište GfK, koja je održana protekloga tjedna u Beogradu, dan je prikaz ciljne skupine u dobi od 25 do 49 godina u osam zemalja Adriatic regije s naglaskom na tržište hrane i pića i trajno potrošnih dobara, izvijestili su iz GfK.

Prema podacima GfK Purchasing power iz 2012., u Adriatic regiji živi 24,6 milijuna ljudi koji godišnje potroše 100 milijardi eura. Od 25 do 49 godina ima ih osam milijuna među kojima je tri četvrtine zaposleno.

Regiju karakterizira rast prodaje perilica za rublje, televizora s ravnim ekranom (u Sloveniji 3%, Hrvatskoj 4%, a u Srbiji čak 10%). Televizija služi za informiranje, zabavu, ali i pomaže pobjeći u neku drugu stvarnost, u zadnje vrijeme sve više u 3D stvarnost.

Iako je udio hipermarketa u ukupnoj potrošnji u Hrvatskoj 27%, u BIH 22%, u Srbiji svega 6%, dok se u Makedoniji lani tek otvorio prvi, svi kupci iz promatrane dobne skupine u regiji imaju iste razloge odabira trgovine koju najčešće posjećuju: najvažnija je blizina, slijede cijene, asortiman proizvoda te odnos cijene i kvalitete.

Kod kupovine hrane svi najviše vjeruju domaćim proizvođačima, kod kozmetičkih proizvoda važni su im oni koji dolaze iz zapadne Europe, dok su kod kupovine proizvoda za kućanstvo najvećim dijelom vođeni promocijama, te ih kupuju u specijaliziranim trgovinama.

Kada kupuju neki proizvod, potrošači iz ove dobne skupine najviše vjeruju svojim prijateljima/obitelji (58%), slijede TV reklame kojima su manje skloni Slovenci, ali zato više od ostatka regije prate osvrte na internetu.

Regiji je zajedničko i to što njeni žitelji vole izlaziti u kafiće, barove (47%). Hrvati nešto češće kuhaju i odlaze u prirodu, dok Srbi i Makedonci, za razliku od Slovenaca, manje vode računa o vježbanju kako bi bili “fit”.

Ukupno 83% pripadnika skupine od 25-49 godina u regiji koristi internet i to u prosjeku 2,4 sata dnevno. Čak 68% ih je na Facebooku, ali je aktivnih samo 18%.

Najviše je štediša u Sloveniji (25%), a najmanje u Srbiji (3%), ali zato svi u najvećoj mjeri štede za neki “neočekivani događaj” ili za putovanje/odmor.

Onih koji barem jednom u tri mjeseca kupi nešto preko interneta je 23%, jer je većini u regiji još uvijek draži “osobni” kontakt s proizvodom, da ga vide, dodirnu, osjete.

Još uvijek većini više nedostaje novac nego vrijeme: 62% bi odabralo više novaca, a 32% više vremena. I planovi za budućnost su isti: na prvom mjestu su obitelj, djeca i putovanja.

Svi potrošači u regiji očekuju isto od tvrtki/proizvođača: poštenje – transparentnost (stajati iza svega što se kaže, obeća), sigurnost (žele biti sigurni u ono što unose u svoje kućanstvo – izbor proizvoda za njih treba biti siguran izbor), i udobnost (usluge/proizvodi koji štede vrijeme, novac i trud).

Potrošački trendovi: Žene i kupnja

Odluku o kupnji žene ponajprije donose na temelju izgleda, ponašanja, stava, ljubaznosti i ukupne razine komuniciranja trgovca

Konkurencija može kopirati vaše proizvode, cijene, pozicioniranje proizvoda, ali ne može kopirati odnos poduzeća i djelatnika prema kupcima ili, preciznije rečeno, prema ženama koje su tema ove kolumne. Naime, upravo žene odlučuju o potrošnji 80% prosječnog obiteljskog budžeta.

Žene i muškarci nisu dva različita svijeta već su, prema renomiranom američkom piscu poslovne filozofije Tomu Petersu, to dvije potpuno udaljene i dramatično drukčije – galaksije! Žene nisu ni ravnopravne s muškarcima jer izvršavaju 2/3 poslova u svijetu, zarađuju tek 10% ukupnih prihoda, a posjeduju samo 1% ukupnih nekretnina.

ŽENE SU GLAVNE
Pitanje je kako će muškarci, koji s jedne strane uvjerljivo dominiraju u menadžmentu, donositi takve odluke o ponudi koju će, s druge strane, dominantno razmatrati žene kao “glavne” za troškove u trgovini. Kupnja jest i uvijek će biti namijenjena većinom ženama.

Stoga nije čudno što žene mogu izazvati tektonske poremećaje u svijetu kupnje, dok se muškarci, kada kupuju, upuštaju u nešto što je urođeno ženama.

One su u stanju, kako piše psiholog Paco Underhill u knjizi “Zašto kupujemo”, cijelu grupu prodavača, trgovina ili proizvoda strpati u Darwinov koš za smeće ako ne udovoljavaju njihovim potrebama i željama. Ovo je tim važnije kada se uzmu u obzir emocije i dojam kao čimbenici utjecaja na odluku u kupnji (posebice žena koje su “nježnije” i senzibilnije od muškaraca).

Naime, o poznavanju proizvoda i prodaje ovisi samo 7% uspjeha trgovca, u što ubrajamo značajke, glavne argumente prodaje, funkcionalnost i ugled poduzeća.

S druge strane, ritam govora, boja glasa i način izražavanja imaju 38% udjela u utjecaju na kupca te donose jednostavnost, stvaranje simpatije i uvjerljivost u nastupu, dok na način kako je prodavač odjeven, kako se drži i komunicira, kako se rukuje, gdje gleda i koliko sluša, otpada čak 55% utjecaja na kupnju.

Može se, dakle, zaključiti da žene odluke ponajprije donose na temelju izgleda, ponašanja, stava, ljubaznosti i ukupne razine komuniciranja trgovca. Koliko žena koje uđu u prodavaonicu zaista nešto i kupi?

Marketing, oglašavanje, promocija i lokacija mogu ih privući, ali zadaća zaposlenika prodavaonice jest da ih pretvori u kupce (eto, u hrvatskom jeziku nema ni ženskog roda za tako čestu imenicu). U korist prodavačima ide i činjenica da se 70% svih odluka o kupnji donese impulsno, na licu mjesta.

DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽENA
Osim osobnih i marketinških, postoje i neke sociološke odrednice koje su žene učinile iznimno važnima za način života, proizvodnju i trgovinu. Kada su sredinom 1970-ih ulogu “domaćice” žene zamijenile radom izvan kuće, promijenila se i dinamika života obitelji, što je pak dovelo do početka kraha nekad popularnih robnih kuća u centrima velikih gradova.

Dok su bile kod kuće šivale su kompletnu garderobu sebi i ukućanima pa su 1950-ih u SAD tri od četiri domaćinstva posjedovala šivaći stroj. Danas šivaći stroj u toj zemlji ima samo 5% domaćinstava.

Kataloška prodaja, TV prodaja i on-line kupnja procvali su većinom zahvaljujući promjenama ženskih dužnosti i oskudici raspoloživog vremena.

Kada je riječ o “susretnoj” prodaji između trgovca i kupca (u prodavaonici), žene vole prostornost, sigurnost i mir, te velike i kontrastne natpise.

Infuzija ženske energije utječe na način na koji prodavaonica izlaže svoje proizvode. Prije nego kupe proizvod za zdravlje i ljepotu vole ga proučiti i pročitati etiketu, osobito ako je riječ o novitetu na tržištu.

Ako usporedimo suvremene DIY (uradi sam) centre kao npr. Bricostore, Bauhaus, Home Depot (djelomice i Pevec), bit će nam jasnije zašto ćemo nerijetko tamo naići na žene kao kupce, dok je tako nešto nezamislivo očekivati u tradicionalnim željezarijama.

Ovi trgovci su uređenjem interijera, space managementom i komunikacijom prodavača otklonili mistiku s alata, vijaka i matica i učinili ih bezopasnim i pristupačnim čak i onim najneiskusnijim kupcima, uključujući dakako i žene. Američki lanac Home Depot ima barem jednu TV reklamu u kojoj se pojavljuju samo žene.

ŽENSKI I MUŠKI KUPCI
Muškarci uglavnom kupuju planski, brzo se kreću, ne vole pitati ni čekati, u čak 72% slučajeva vole gledati cijene proizvoda, otvoreniji su prema sugestijama i 75% njih kupi artikle koje su isprobali.

Za razliku od njih, žene su ovisnice o kupnji, vole razgledavati, proučavati i propitkivati prodavače, kupuju impulsno, 86% ih gleda cijene, znaju što žele i tek u 25% slučajeva se odluče za isprobanu odjeću, obuću i sl.

U prodavaonicama računala posjetitelji su najčešće muškarci, ali stopa proračuna, tj. postotak kupaca koji je nešto kupio, najviše se odnosio na žene. One nisu došle da maštaju o novom hard disku, programu ili skeneru, već s konkretnom namjerom da kupe nešto određeno.

U svijetu hardvera i softvera spolovi su zamijenili uloge: muškarci vole švrljati i razgledati, dok su žene odlučnije i konkretnije u potrazi za onim što trebaju.

Da se promjene među ova dva spola događaju doslovce na svim područjima, pokazuju sve više i trgovci automobilima, bolje reći oni koji shvaćaju da je upravo žena ona koja nagovara muškarca na kupnju novog automobila i da su njeni prohtjevi oni kojima on mora udovoljiti. Žena je u ovakvim situacijama tiha voda koja brege dere.

Trgovci vozilima sve češće i zapošljavaju žene kao prodavače jer ženskim kupcima ulijevaju veće povjerenje. Očito, žene mogu proniknuti u metafiziku kupnje, one nas prosvjetljuju o načinu na koji se krećemo kroz život tražeći, proučavajući, ispitujući, te na kraju uzimajući i koristeći najbolje od onoga što nam se nudi.

GfK: Porast pesimizma među hrvatskim građanima

Rezultati novog istraživanja GfK o potrošačkoj klimi pokazuju porast pesimizma među hrvatskim građanima u pogledu svoje financijske situacije kao i u pogledu gospodarskog stanja u zemlji.

Od početka krize ne vidi se poboljšanje financijskog stanja hrvatskih građana. Za više od polovicu građana Hrvatske (58%) financijsko stanje je lošije u odnosu na godinu dana ranije, kod svakog trećeg građanina financijska situacija se nije promijenila, dok je samo kod 4% hrvatske populacije financijska situacija nešto bolja u odnosu na lani, ističe se u istraživanju GfK Barometar/Potrošačka klima.

Raste broj onih građana čije se financijsko stanje pogoršava (2011 – kod 47% je situacija bila lošija u odnosu na godinu prije, dok ih je sada 58%).

U usporedbi s nekim zemljama u srednjoj i istočnoj Europi (Bugarska, Poljska, Rumunjska i Češka Republika), financijska situacija Hrvata najsličnija je onoj u Bugarskoj gdje je kod 60% kućanstava sadašnja financijska situacija lošija u odnosu na onu prije godinu dana, kod 33% je nepromjenjiva, dok je kod samo njih 5% bolja u odnosu na lani.

Poljaci, u odnosu na ostale četiri zemlje, imaju najbolju ocjenu financijske situacije: kod 40% su financije lošije u odnosu na lani, 49% imaju istu financijsku situaciju, dok se kod njih 10% financijska situacija poboljšala.

U odnosu na lani isti je broj hrvatskih građana (12%) koji očekuju da će im se financijska situacija barem malo poboljšati u narednoj godini. Međutim, raste broj onih koji predviđaju lošije financijsko stanje svog kućanstva u ovoj godini (42% u odnosu na prošlogodišnjih 34%).

Rumunji su najoptimističniji u pogledu poboljšanja financijskog stanja: 21% Rumunja očekuje bolju situaciju u ovoj godini, slijede Česi – njih 15% očekuju poboljšanje, dok se samo 8% Bugara i Poljaka nada da će im ova godina donijeti bolju financijsku situaciju.

Većina građana u Hrvatskoj očekuje porast cijena u narednih 12 mjeseci (82%). Veći broj hrvatskih građana u odnosu na lani očekuje brži porast cijena od dosadašnjeg, navodi se u istraživanju.

Više od ¾ hrvatskih građana očekuje porast nezaposlenosti u ovoj godini. Pritom je značajno, u odnosu na lani, porastao broj onih koji očekuje znatni porast nezaposlenosti (2011.- 28%; 2012.-41%).

Među Česima je najviše onih koji očekuju porast nezaposlenosti (72%), dok je takvih najmanje u Rumunjskoj (60%).

S obzirom na sve lošije financijsko stanje hrvatskih građana, te na nizak stupanj optimizma u svezi poboljšanja stanja u budućnosti, nije ni čudo što će Hrvati trošiti sve manje novca na kupovinu trajnih dobara za svoja kućanstva. Prošle godine je njih 28% prognoziralo manju potrošnju, dok sada čak polovica hrvatskih građana predviđa manju potrošnju na kupovinu trajnih dobara.

Iako se broj hrvatskih građana koji uspijevaju nešto uštedjeti smanjio u odnosu na lani (2011.- 29%), ipak još uvijek njih 24% na kraju mjeseca može nešto novaca staviti sa strane.

U odnosu na prošlu godinu podjednak je broj hrvatskih kućanstava koja “jedva spajaju kraj s krajem“ – njih 46%.

Povećava se udio kućanstava koja troše dosadašnju ušteđevinu (2011.-12%; 2012.-16%), te onih koja se moraju zaduživati – trenutno ih je u Hrvatskoj 12%.

Kao i u Hrvatskoj, tako i u ostalim zemljama (osim Češke) najviše je onih koji “jedva spajaju kraj s krajem“: najviše je takvih kućanstava u Poljskoj (67%), a najmanje u Češkoj (44%).

Jedino je u Češkoj više kućanstava koja uspiju nešto uštedjeti (44%), u odnosu na ona koja “jedva spajaju kraj s krajem“ – 41%. U ostalim zemljama, oko 15% građana štedi, dok oko 6% troši dosadašnju ušteđevinu.

U Rumunjskoj je najviše onih koji se zadužuju – 19%, slijedi Bugarska (13%), dok je u Češkoj najmanji broj takvih kućanstava  (4%), stoji u istraživanju GfK Barometar/Potrošačka klima.

Nešto više od 2/3 hrvatskih građana prognozira još lošije gospodarsko stanje u Hrvatskoj u narednih 12 mjeseci. Njih 23% misli da će ostati isto, dok ih je 7% optimistično i očekuje malo poboljšanje.

U odnosu na prošlu godinu, raste pesimizam među hrvatskim građanima u pogledu gospodarske situacije u zemlji – ove godine ih je 10% više koji prognoziraju lošiju situaciju u pogledu gospodarstva.

Next Page »