Optimiranje zaliha – efikasan način upravljanja troškovima

U vrijeme rezanja troškova i sveopće štednje mali broj kompanija prepoznaje optimiranje zaliha kao efikasnu mjeru smanjenja troškova. Razlog tome je što se u doba stabilne ekonomske situacije o upravljanju zaliha ne govori mnogo. No padom prodaje zalihe se počinju gomilati te dolazi do problema popunjenih skladišta i povećanih troškova poslovanja.

Naime, poduzeća su na tržištu dodatno opterećena visokim kamatnim stopama, inflacijom i otežanom naplatom, te loše upravljanje zaliha stvara probleme vezanja financijskih sredstava i postaje jedan od važnijih zadataka upravljanja poslovanjem.

Kvalitetno planiranje prodaje, smanjenje naručenih količina i zaliha niskoobrtajnih artikala samo su neki od načina upravljanja zalihama. Da bi se zalihe održale na optimalnoj razini i izbjegli povećani troškovi prvenstveno je potrebno kvalitetno prognozirati prodaju. No odlučiti koliko, kada i koje zalihe naručiti u nestabilnom okruženju u kojem se navike potrošača mijenjaju nije lako. Ključ je u povezivanju odjela Prodaje i Nabave te zajedničkom kreiranju realnih prodajnih planova prema kojima se onda plasiraju narudžbe.

Smanjenjem naručenih količina moguće je značajno smanjiti zalihu, no to za sobom nosi i određene rizike. Potrebno je pripaziti koje artikle se manje naručuje kako bi se izbjegla neželjena nedostupnost robe. Pouzdan način je segmentacija artikala prema volumenu i volatilnosti prodaje prema kojem se onda određuje smanjenje zalihe za segment. Prema praksi A.T. Kearney-a, pri izradi analize je najbolje uzeti tjedne isporuke proizvoda tijekom promatranog perioda te pratiti odstupanja od srednje vrijednosti tjedne prodaje.

Ovisno o volumenu i volatilnosti prodaje artikli se zatim svrstaju u segmente. „Runneri“ su artikli koji imaju relativno veliki volumen prodaje uz nisku volatilnost. To znači da je njihova potražnja na tržištu stabilna te su narudžbe kupaca predvidljive. Iz tog razloga je za ove artikle potrebna je najmanja zaliha te se upravo tu mogu ostvariti najveće uštede. Druga skupina artikala su takozvani „Noiseri“, artikli koji se sporadično prodaju u malim količinama. Kod njih je moguće imati vrlo nisku zalihu ili nultu zalihu uz definiranje nižeg stupnja usluge te ih nabavljati po potrebi, tek kad kupac plasira narudžbu. Treća skupina artikala su takozvani „Filleri“. To su najčešće artikli koji se koriste u akcijama. Oni imaju relativno stabilnu prodaju i volumene koji za vrijeme se za akcije često i višestruko povećaju. Prema iskustvu A.T. Kearney-a, na ovakav način moguće je brzo doći do smanjenja zalihe do čak 30% čime se osigurava pozitivan utjecaj na poslovanje kompanije.

Smanjenje zalihe niskoobrtajnih artikala moguće je napraviti dodatnim marketinškim akcijama, rabatima, povećanjem ulistanja artikala, ali najefikasniji način je poticanje prodaje. Često kompanije imaju veliki broj prodajnih artikala, te oni s manjim prodajnim volumenom ostanu zaboravljeni na skladištu. Primijeti ih se tek kad dođe do isteka roka trajanja, te ih se onda mora donirati ili uništiti. Za efikasno poticanje prodaje takvih artikala potrebna je njihova identifikacija za koju se često kreiraju posebni izvještaji. Određivanje prioriteta i planiranje prodaje niskoobrtajnih artikala najčešće se radi prema financijskom volumenu zalihe te se nakon toga komunicira Prodaji. Kako bi se osigurala održivost ovakvog načina smanjenja zalihe potrebno je Prodaji zadati ciljeve, pratiti ih te po potrebi korigirati.

Glavni čimbenik rasta zaliha je pad prodaje, što znači da kompanije trebaju u upravljanje zaliha uključiti više odjela s ciljem dobivanja realnih prodajnih planova, koji su usklađeni s kretanjima tržišta. Na temelju realnih prodajnih planova, segmentacije artikala te upravljanja niskoobrtajnim artiklima moguće je značajno smanjiti zalihu.

Prilog pripremili: Ivan Bavoljak i Vanja Radeljić

Vaš savjetnik Ivan Bavoljak Ivan Bavoljak, dipl. ing. strojarstva, rođen je 1982. godine u Zagrebu, a diplomirala je 2006. godine na Fakultetu Strojarstva i Brodogradnje u Zagrebu, Procesno energetski smjer. Svoju poslovnu karijeru započinje u američkoj konzultantskoj kući A.T. Kearney gdje trenutno i radi, te paralelno upisuje Menadžerski edukacijski program za inženjere u Zagrebu koji završava 2007. godine. Danas je konzultant A.T. Kearney-a s višegodišnjim iskustvom u projektima razvoja integriranog supply-chaina, optimiranja procesa proizvodnje i logistike te restrukturiranja s posebnim naglaskom na optimizaciju troškova.

Sindikalna košarica NHS-a: Troškovi četveročlane obitelji u listopadu 6.599,90 kuna

Troškovi života bilježe lagano smanjenje u odnosu na mjesec ranije

Sindikalna košarica Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) pokazuje da su minimalni životni troškovi četveročlane obitelji u listopadu iznosili 6.599,90 kuna, što je 0,06 posto manje nego u rujnu.

Prosječna plaća za kolovoz iznosila je 5.267 kuna, a njome je bilo pokriveno 79,80 posto prosječne košarice, što je 0,58 posto manje nego prethodnog mjeseca.

Košaricom nisu obuhvaćeni troškovi obrazovanja (kupovine školskih knjiga i pribora), zdravlja (lijekovi i sl.), godišnjeg odmora i sportskih aktivnosti.

Sindikalna košarica za podstanare iznosila je 8.405,82 kuna, a pokrivenost košarice prosječnom neto plaćom 62,66 posto.

Košarica za domaćinstvo s dvoje umirovljenika u Zagrebu iznosila je 3.558,54 kuna, što je 0,04 posto manje nego u rujnu. Pokrivenost košarice prosječnom mirovinom bila je 61,05 posto, što je 0,02 posto više nego u rujnu.

Prosječna mirovina za rujan iznosila je 2.172,48 kuna, a mirovinu do 2.000 kuna primalo je 50,4 posto umirovljenika.

Među gradovima najveći minimalni životni troškovi bili su u Puli (7.222,59 kuna) i Vukovaru (6.992,58 kuna), a najmanji u Varaždinu (6.184,76 kuna) i Osijeku (6.294,61 kuna). (H)

NHS: Četveročlanoj obitelji mjesečno potrebno 6.607 kuna

Prosječnom lipanjskom plaćom koja je iznosila 5.370 kuna moguće je pokriti 81,28 posto sindikalne košarice

Minimalni životni troškovi četveročlane obitelji u kolovozu iznosili su 6.607,04 kune, što je 0,08 posto manje nego u srpnju, podaci su sindikalne košarice Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS).

Prosječnom plaćom od lipnja koja je iznosila 5.370 kuna, bilo je moguće pokriti 81,28 posto prosječne košarice, što je 0,74 posto više nego prethodnog mjeseca. Košaricom nisu obuhvaćeni troškovi obrazovanja (kupovine školskih knjiga i pribora), zdravlja (lijekovi i sl.), godišnjeg odmora i sportskih aktivnosti.

Sindikalna košarica za podstanare iznosila je 8.436,05 kuna, a pokrivenost košarice prosječnom neto plaćom 63,66 posto.

Košarica za domaćinstvo s dvoje umirovljenika u Zagrebu iznosila je 3.561,32 kunu, nešto manje nego mjesec ranije, dok je pokrivenost košarice prosječnom mirovinom bila je 60,31 posto.

Prosječna mirovina za srpanj iznosila je 2.148 kuna, a mirovinu do 2.000 kuna primalo je 51,1 posto umirovljenika. Najveći životni troškovi bili su u Puli i Vukovaru , a najmanji u Varaždinu i Osijeku. (H)

Skroman rast životnih troškova

Sindikalna košarica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske pokazuje da su minimalni životni troškovi četveročlane obitelji u kolovozu porasli tek 0,03%.

Košarica za kolovoz iznosila je 6.316,01 kunu za četveročlanu obitelj, što je samo 0,03%, ili 1,62 kune više nego u srpnju. Prosječna isplaćena neto plaća u lipnju iznosila je 5.370 kuna, pa se njome moglo pokriti 85,02% životnih troškova.

Sindikalna košarica podstanarske obitelji u kolovozu je iznosila 7.984,89 kuna, što je za 0,02%, ili 1,90 kuna više nego mjesec prije. Prosječna plaća bila je dovoljna za pokrivanje svega 67,25% troškova podstanarske obitelji. Posjeduje li obitelj osobni automobil, mjesečno potroši još najmanje 901,82 kune.

Minimalni troškovi umirovljeničke košarice u kolovozu su iznosili 3.594,72 kune, što je za 0,03% manje nego u srpnju, a s prosječnom mirovinom koja je u srpnju iznosila 2.148 kuna moglo se pokriti samo 59,75% troškova.

-ova košarica sadrži minimalne mjesečne izdatke za prehranu, stanovanje, prijevoz, higijenu, odijevanje, obrazovanje i kulturu. Podaci za kolovoz pokazuju da su troškovi prehrane bili niži nego u srpnju, ali su istodobno porasli troškovi higijene, obrazovanja i kulture, stanovanja i odijevanja.

Carrefour predstavio plan smanjenja troškova

Plan smanjenja troškova za 4,5 milijarde eura do 2012. ne uključuje rezanje broja zaposlenih

Francuski maloprodajni div Carrefour predstavio je plan smanjenja troškova za 4,5 milijarde eura do 2012., nakon snažnog pada dobiti u prošloj godini.

Izvršni direktor Lars Oloffson najavio je nove mjere, kazavši kako će one pomoći potaknuti rast i poboljšati margine.

Plan se odnosi uglavnom na Belgiju, Francusku, Italiju i Španjolsku, kazao je Oloffson, koji je naglasio kako cilj nije smanjenje broja zaposlenih.

Carrefour je u 2008. zabilježio 44,7-postotni pad neto dobiti uslijed snažnog prošlogodišnjeg rasta cijena hrane i pritiska izbijanja globalne gospodarske krize.

Tvrtka je u ožujku priopćila kako u 2009. očekuje “teško okružje”. (H)