Boris Listeš: Proizvođači nas zanemaruju, a država kažnjava nepromišljenim zakonima

Boris Listeš, predsjednik Udruge malih trgovaca Splitsko-dalmatinske županije i Saveza udruga malih trgovaca Republike Hrvatske: Želimo da nas domaći dobavljači počnu uvažavati stvarno, a ne kao do sada, deklarativno. Napravit ćemo revizije ugovora i pokušati ih objediniti na nivou Hrvatske sa što više velikih kompanija

Mali trgovci u Hrvatskoj još uvijek drže oko 30% trgovine. A iako se država kune u očuvanje radnih mjesta, a poslovno-političke strukture u nedodirljivost domaćeg proizvoda, svjedoci smo svakodnevne i često neuspješne borbe malih za golu egzistenciju. Od sve teže ekonomske krize, naprečac donesenih zakona, preko ignoriranja od strane velikih dobavljača, do raznih  podmetanja od strane velikih trgovaca, izgleda kao da se protiv malih sve urotilo. No, čarobna riječ koja vraća u život glasi: udruživanje! Poučeni primjerom mnogo većih firmi koje na taj način traže spas u sve okrutnijem poslovnom okruženju, nekoliko se stotina hrvatskih malih trgovaca ‘dosjetilo jadu’ – 19. svibnja ove godine su se četiri regionalna udruženja ujedinila u Savez udruga malih trgovaca Hrvatske. Osim Udruge malih trgovaca Splitsko-dalmatinske županije osnovane u ožujku 2007.godine, savez čine udruge iz Rijeke, Siska i Zagreba, a samo najstarija, međimurska, još nije u savezu. Sa 212 članica, 366 trgovina i bruto prometom od preko 900 milijuna kuna, nameću se kao ozbiljan subjekt Hrvatske trgovačke scene. O osjetljivoj i važnoj temi male trgovine u Hrvatskoj razgovarali smo s Borisom Listešom, predsjednikom Udruge malih trgovaca Splitsko-dalmatinske županije i Saveza udruga malih trgovaca Republike Hrvatske.

Koji su zajednički poslovi koje obavljate pod okriljem Udruge?
Naš je glavni zajednički interes povoljnija nabava roba, to je osnova udruživanja, i zasad smo sklopili 18 ugovora s dobavljačima. No, nisu samo cijene bitne. Vrlo je važna stvar pravovremeni protok informacija – sve što se dešava na tržištu pratimo i usvajamo brže nego što to mogu veliki lanci, oni su tromi. Dolazimo do podataka, cijena, akcija, međusobno ih javljamo i prilagođavamo im se trenutno. Tu je i smanjivanje troškova poslovanja. Kao udruga potpisali smo ugovor s tvrtkom koja održava klima uređaje, tvrtkom koja proizvodi i prodaje potrošni materijal – vrećice sa logotipom… Svaki je član uštedio najmanje 30 tisuća kuna kroz Udrugu, prosječno 50, a i do preko 100 tisuća kuna.  Zajedno smo uštedjeli preko 3,5 milijuna kuna! To nije mali novac za male trgovce. A članstvo za Udrugu plaća se samo 200 kn mjesečno.

Jeste li prepoznati od potencijalnih partnera?
Od Splitske smo banke odmah dobili bolje uvjete na kartičnom poslovanju, uvjete o kojima prije nismo mogli sanjati dok smo počinjali raditi sami, a koji su se sasvim približili uvjetima koje imaju veliki lanci. Pola naših članova uopće nije radilo s karticama, ali sad su počeli skoro svi, kad su vidjeli da je to povoljno i da se isplati. Danas se bez kartica gubi veliki postotak prometa. Banka nam je izašla u susret i sa minusom i kreditima, jer treba opremiti i ponekad obnoviti trgovine. Što se potpore tiče, najznačajniju smo dobili od Obrtničke komore koja nam je dala prostorije i infrastrukturu bez čije bismo pomoći teško uopće stasali. Interesi nam se ne preklapaju, kao i sa onima iz Hrvatske gospodarske komore čiji nam stručnjaci daju svu potrebnu stručnu i pravnu pomoć, jer smo i ‘njihovi’. Naime, u našoj je udruzi pola obrta, a pola poduzeća. Od nedavno imamo zaposlenog profesionalnog tajnika, koji rješava preko 20 upita dnevno od strane našeg članstva.

Što je potrebno za biti član udruge?
Uredno poslovanje, ne smijete biti blokirani nijednom tijekom godine, te promet od 100 tisuća kuna mjesečno, što smatramo minimumom koji može svaka mala obiteljska trgovina ostvariti. Ako ne mogu ispuniti taj mali uvjet, ne može im se ništa ni dati. Imamo i jakih članova sa nekoliko trgovina koji su prepoznali da im udruga treba. Iako su već imali neke povoljne ugovore, sad su ih sklopili još nekoliko. Ne primamo članove koji rade na crno, jednostavno im savjetujemo da ne ulaze u Udrugu, jer ih Udruga kao takve neće i ne smije pratiti.

Jeste li razmišljali o kapitalnom povezivanju?
Intenzivno razmišljamo, mnogi naši članovi to predlažu, no smatramo da nije pravo vrijeme jer treba pričekati da kriza prođe i da se sredi stanje u državi. Ovo je vrijeme za konsolidaciju, a ne za razvojne iskorake. Ukoliko se odlučimo, bit će to po principu dioničarskog društva sa kapitalom koji je dostatan da se biznis započne. Najbolje bi bilo da u buduću tvrtku uđu sve članice, ali i 50 ih je dosta. Neka svaka članica naše Udruge dade 50 tisuća kuna koje su uštedjeli kroz Udrugu i to je već 2,5 milijuna kuna. Odabrat ćemo pravo ime i siguran sam da ćemo imati velike simpatije javnosti. Francuski Intermarché, koji je danas vrlo jak trgovački lanac, nastao je 60-tih godina prošlog stoljeća udruživanjem malih trgovaca.

Koje su prednosti malih trgovina nad trgovačkim centrima?
Prvenstveno lokacija, zatim brža prilagodba na nove situacije, brži protok informacija, brža opskrba artikala dnevne potrošnje – svako jutro imamo svježe voće, povrće, meso, a mi na tim proizvodima „vrtimo“ od 50 do 80 posto prometa. Također, postotak domaćih proizvoda u našim je trgovinama veći od 90 posto, što je potrošačima vrlo važno i što nema niti jedan veliki lanac.

Jeste li zadovoljni odnosom sa velikim domaćim dobavljačima?
Želimo da nas domaći dobavljači počnu uvažavati stvarno, a ne kao do sada, deklarativno. Napravit ćemo revizije ugovora i pokušati ih objediniti na nivou Hrvatske sa što više velikih kompanija. Zašto ne bismo, primjerice, sa TDR-om, čije proizvode svi prodajemo, radili na nacionalnom nivou? Veliki domaći proizvođači pokušavaju napraviti programe za male trgovce, nakon što su nam mnogi naštetili krivom politikom svojih menadžera. Koncentrirali su se na velike trgovce jer im je bilo jeftinije raditi sa 5 velikih nego 5 tisuća malih. I sad su postali ovisnici o njima koji im diktiraju cijene i rokove plaćanja, što im se kod nas ne bi dogodilo. Dobili su jedino na smanjenju troškova poslovanja, a morali su otpustiti ljude, izgubili su na cijeni i izgubili su na asortimanu robe. Velike tvrtke im od cijelog proizvodnog asortimana uzimaju samo nekoliko proizvoda koji se nabolje prodaju. A s nama se pregovara sa zadrškom, odnosno argumentom da nam ne mogu dati veće popuste jer će veliki trgovci to doznati pa će od njih ‘dobiti po glavi’, jer oni za sebe traže uvijek veće popuste, a onda još u svojim centrima prodaju robu ispod cijene.

Upozoravate na damping…?
Pitam se što radi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, je li itko bio kažnjen ili je odgovarao za damping cijene, kao i nelojalnu tržišnu utakmicu. Svaki dan tome svjedočimo, robe se prodaju ispod tvorničkih cijena, i to po 20%, pa mi mali trgovci sa svojim realnim cijenama ispadamo lopovi u očima kupaca. Primjer nelojalne tržišne utakmice je „kresanje“ naših marži na duhanu, novinama, telefonskim karticama i bonovima. Smanjili su nam marže na kartice, a na novine sa 12 na 8 posto. Na taj nas način ucjenjuju, jer mi te, vrlo tražene proizvode, moramo imati u trgovinama. U Njemačkoj se oni prodaju u posebnim trgovinama. I ako se u nas to ne dogodi, doći će do toga da ćemo im ih morati besplatno prodavati.

Poruka strukturama?
Željeli bismo da nas ljudi koji mogu utjecati na očuvanje radnih mjesta u trgovini bolje zastupaju, da se više konzultiraju s nama i obrtničkom komorom kad donose zakone koji se odnose na trgovinu, da budu prihvatljivi svim skupinama u trgovini, velikima i malima. Mali trgovci rade na rubu egzistencije. Veliki su lanci kupili terene u Hrvatskoj kojima je vrijednost mogla samo rasti, i oni ih mogu prodati i orijentirati se na drugi biznis, propasti neće sigurno. A što će mali ako propadne? Još nas jedan udar očekuje na jesen, kad će zbog kresanja plaća i mirovina pasti kupovna moć, pa će bolje ići uvozna „bofl“ roba koja je jeftinija nego naša, a kupovat će se u velikim centrima na akcijama. Ako je interes naše države da se stvaraju novi tajkuni, onda smo na dobrom putu. A ako nije, kao što se deklarativno ističe, onda zakoni koje donose trebaju ići i nama u prilog, što do sada nije bio slučaj. Jako se dobro zna koji će zakon na što utjecati.

Prebrojavate li ‘mrtve’ nakon ukidanja neradne nedjelje? Od stupanja Zakona na snagu koji je regulirao rad nedjeljom i praznikom do njegovog ukidanja zatvorilo se oko 1150 trgovina u Hrvatskoj. U našoj Udruzi zatvorila su četvorica, od 82 člana koliko smo ih imali (sa 118 trgovina). Teško je reći koliko ih je zatvoreno zbog recesije, a koliko zbog nedjelje, ali ona je sigurno dolila ulja na vatru. Da se ovako nastavilo, garantiram da bi se do jeseni zatvorilo ukupno 3000 trgovina. Naime, pad prometa iznosio je od 15 do 20 posto. Mi mali nedjelju ne možemo nadoknaditi drugim danima, a veliki mogu. Štoviše, subotom se povećao promet u velikim centrima, gdje ljudi kupe namirnice za sutra, pa nemaju potrebe uzimati ništa kod nas. Naš je stav da onoga tko misli da može zaraditi treba pustiti da radi, ostalo je stvar državnih institucija i njihove kontrole. I sada ima trgovaca koji uopće neće raditi nedjeljom, ili će kao prodajna mjesta moje tvrtke, raditi do 13 sati jer im se toliko isplati. Ali ima ih koji žele, i zašto se njima to ne bi dozvolilo?

——————-
Razgovarao: Tomislav Čizmić Marović

Dvije trećine građana za rad trgovina nedjeljom

Prema istraživanjima GfK 60 posto građana kupuje nedjeljom

Nakon što je Ustavni sud ukinuo odredbe Zakona o trgovini kojima je trgovinama bio zabranjen rad nedjeljom, istraživanje GfK pokazalo je da takvu sudačku odluku podržava 65 posto građana Hrvatske.

Protiv rada nedjeljom izjasnilo se 32 posto od tisuću ispitanika, dok je tri posto odbilo odgovoriti na to pitanje anketara Centra za istraživanje tržišta GfK.

Podržavate li ili ne podržavate li rad trgovina nedjeljom?
Gledano po regijama, podrška radu nedjeljom veća je u Dalmaciji (69 posto), dok je više građana Like, Korduna i Banije za zabranu (39 posto).

Istraživanje GfK je pokazalo da rad trgovina nedjeljom više podržavaju građani koji žive u gradovima iznad 100.000 stanovnika – njih 73%.

Zanimljivo je, ističu u toj tvrtki za istraživanje tržišta, da rad trgovina nedjeljom jednako podržavaju ili ne podržavaju žene i muškarci, a nema ni razlike u tome radi li se o zaposlenim ili nezaposlenim osobama.

Rad trgovina nedjeljom ipak više podržava mlađa populacija, od 15 do 24 godine – više od 72%.

Istraživanje je provedeno tijekom lipnja, osobnom anketom u kućanstvima na reprezentativnom uzorku od tisuću građana starijih od 15 godina.

Potrošnja nedjeljom pala sa 100 na 32,23 kuna

Povratak radne nedjelje tražilo je gotovo 70 posto trgovaca i ponajviše stanovnici Zagrebačke regije

Analiza koju je Ministarstvo gospodarstva naručilo od Ekonomskog instituta nije dala jasan odgovor koliko je pad prometa u branši od početka godine posljedica zabrane rada nedjeljom, a koliko ekonomske krize. Tumačeći rezultate studije ministar gospodarstva Damir Polančec skloniji je objašnjenju da je do pada prometa došlo gotovo isključivo zbog krize, a manje zbog neradne nedjelje.

Raspodjela po danima
Zabrana je, ako je suditi po analizi, u većoj mjeri pogodila uglavnom male trgovce i obrtnike koji su prošle godine u prosjeku 16 posto ukupnog prometa ostvarivali nedjeljom. Njih 83,7 posto, od ukupnog broja obrtnika iz ankete Ekonomskog instituta izjavilo je da im se promet zbog neradne nedjelje smanjio, a svega 10,5 posto nije osjetilo promjene. Njih 54,7 posto smatra da im se promet koji su ostvarivali nedjeljom nije preraspodjelio po ostalim danima. Tome u prilog idu i rezultati ispitivanja potrošača koji su u 63 posto slučajeva izjavili da su nedjeljom isključivo kupovali u maloj prodavaonici u susjedstvu, dok ih je samo 2,1 posto redovito kupovalo u prodavaonicama u okviru velikih trgovačkih centara. Ispitanici su nedjeljom, kako se ističe u analizi Instituta uglavnom kupovali hranu i piće za što se u prosjeku trošilo stotinjak kuna. Od početka zabrane potrošnja nedjeljom po kupcu je prosječno iznosila 32,23 kune i slijevala se u pekare i trgovine na benzinskim crpkama. Nalaze Ekonomskog instituta daleko je teže tumačiti u ostalim segmentima maloprodaje jer je, uz ostalo u slučaju velikih trgovačkih društava nedjelja u ukupnom prometu manje znači nego kod obrtnika – oko devet posto prometa. Tako je na razini cjelokupne maloprodajom, 55,8 posto ispitanih koji su ustvrdili da su zbog neradne nedjelje osjetili pad prometa. Njih 27,4 posto unatoč neradnoj nedjelji zadržalo je promet na razini prošle godine, a 10,5 posto zabilježilo je i povećanje prometa. Trećina anketiranih trgovaca je uslijed zabrane smanjila troškove, ali njih 26,3 posto je smanjilo i zaposlenost.

Regionalne razlike
Većina trgovaca, odnosno njih 68,4 posto u anketi se izjasnila za ponovno uvođenje radne nedjelje, kao i 52,7 posto potrošača. No, kod potonjih postoje značajne regionalne razlike. Građani Zagrebačke regije kao područja sa najviše šoping centara u najvećoj mjeri podržavali su povratak rada nedjeljom (62,3%), dok je svega 26,3 posto Slavonaca željelo povratak na staro. Iako je najviše povika na štetu zbog zabrane stizalo od turističkih radnika postoje velike razlike u stavu potrošača u županijama jadranske regije prema (ne)radnoj nedjelji. Radnu zagovara prosječno 58,1 posto, a najviše ih je u Zadarskoj županiji.  (PD)

Nezaposleni Ni podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o broju trgovaca koji su zadnjim mjeseci ostali bez posla ne rasvjetljavaju dvojbe o uzrocima pada prometa. Siječanj je svakako ovogodišnji rekorder po broju novoevidentiranih trgovaca koji su ostali bez posla – bilo ih je 2709, veljači je posao izgubilo još 2300 trgovaca, ožujku nešto više od 2000 tisuće. Međutim isto toliko osoba, točnije 2028 trgovaca posao je izgubilo i u prosincu lani. U listopadu, karakterističnom po priljevu sezonskih radnika u evidenciju HZZ-a gubitak posla prijavilo je 2745 trgovaca, gotovo koliko u mjesecu kada je na snagu stupila zabrana rada nedjeljom. Jači nadzor Umjesto zabrane, Vlada najavljuje jaču kontrolu rada nedjeljom kako bi se zaštitili zaposleni. Jedan od načina je obveza trgovca o vođenju evidencija rada zaposlenih, uz davanje većih ovlasti Poreznoj upravi i Financijskoj policiji.

Ni sindikati trgovine ne znaju koliko je radnika dobilo otkaz

Pitanje koje muči sve trgovce – može li se tužiti država zbog štete izazvane protuustavnom zabranom rada nedjeljom

Nakon što je Ustavni sud u petak jednoglasno ukinuo zabranu rada nedjeljom, s početkom ovog tjedna počele su medijske spekulacije o mogućnosti povrata štete trgovcima, a postavlja se i pitanje koliko je točno radnika izgubilo posao zbog neradne nedjelje.

«Nemoguće je dobiti podatak o točnom broju otkaza, većinom je riječ o radnicima koji su radili na ugovor od tri ili šest mjeseci i nisu članovi Sindikata jer im poslodavci najčešće kažu da to nije poželjno», izjavila je Dragica Mišeljić, predsjednica Sindikata trgovine dodajući da se taj podatak pažljivo krije od javnosti.

U Sindikatu vjeruju da se taj podatak ciljano skriva jer su im poslodavci dužni svaka tri mjeseca predočiti podatke o poslovanju i za razliku od prije kada su dostavljali i podatke o otkazima, sada to nisu učinili.

Prema njenim riječima, procjenjuje se da kada bi se poštivao zakon po kojem se radi 40 sati tjedno uz 10 sati prekovremenog rada Hrvatskoj trenutačno manjka 30.000 radnika u trgovini.

Također, Mišeljić postavlja pitanje i pravih uzročnika drastičnog pada prometa u trgovini – za koji dio gubitka je zaslužna neradna nedjelja, a za koji kriza? Ona vjeruje da zakon o zabrani rada nedjeljom nema veze s padom prometa te da je manje važno kada je dućan otvoren ako nešto želimo kupiti.

Dok se vode rasprave može li ‘proći’ tužba pred Europskim sudom za ljudska prava jer je u domaćim propisima teško pronaći osnovu za naknadu štete za domaće poduzetnike, šteta počinjena radnicima koji su dobili otkaz ne može se baš nikako nadoknaditi.

HGK o odluci Ustavnog suda

HGK navodi podatke Državnog zavoda za statistiku prema kojima je od siječnja do travnja ove godine promet u trgovinu na malo bio nominalno manji za 14 posto, a realno manji za 16,3 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine

U Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) ističu da je u jučerašnjoj objavi Ustavnog suda naglašeno kako se ukidaju odrede o zabrani rada trgovine nedjeljom zbog toga što mjera zabrane rada nedjeljom nije pridonijela zaštiti radnika te da je njome narušena jednakost među poduzetnicama, jer su trgovci dovedeni u nejednak položaj zbog propisanih iznimki u zakonu.

Razdoblje primjene odredaba Zakona o trgovini koje se odnose na radno vrijeme nedjeljom u primjeni je od 1. siječnja ove godine i vjerujemo da iziskuje detaljnu analizu odnosa utjecaja neradne nedjelje i utjecaja gospodarske krize na pad prometa u trgovini, napominju iz Sektora za trgovinu HGK.

Navode pritom podatke Državnog zavoda za statistiku prema kojima je od siječnja do travnja ove godine promet u trgovinu na malo bio nominalno manji za 14 posto, a realno manji za 16,3 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Koliko je promet ostvaren nedjeljom preraspoređen na ostatak radnog tjedna i koliko je ukupno smanjena kupovna moć građana nemoguće je odvojeno gledati bez konkretnih saznanja o utjecaju krize na ukupno gospodarstvo.

Naime, pojašnjavaju, uvažavajući aktualnu gospodarsku krizu, hrvatski su potrošači reagirali slično kao i potrošači u svijetu, stabilizacijom potrošnje, te je slijedom toga zabilježen pad prometa.

Zasad je teško procijeniti i ocijeniti rezultat čega je pad prometa neradne nedjelje ili globalne gospodarske krize jer je činjenica da su potrošači reagirali na aktualnu situaciju.

No, iz HGK navode kako vjeruju da će osim rezultata Državnog zavoda za statistiku detaljnije rezultate dati i istražavanje Ekonomskog instituta te ponuditi odgovor o posljedicama neradne nedjelje i/ili recesije na trgovinu u Hrvatskoj.

Pitanje rada nedjeljom zadire u sve segmente društva i kao takvo ima širi ideološki značaj. Upravo je zato vrlo važno pri iznošenju mišljenja relevantnih skupina u društvu uzeti u obzir vremenski, kulturološki i gospodarski aspekt ovog pitanja, kažu iz Sektora za trgovinu HGK. (H)

Next Page »