Uskršnja košarica: Između tradicije i konzumerizma

Uskršnje slavlje zadržalo je svoju pučku tradiciju, manje je praznik darivanja, a više obiteljskog okupljanja i uživanja u jelu i piću. Ali masovni konzumerizam ne pušta više ni Uskrs na miru i njegovoj vjekovnoj tradiciji. Sve više se pokušava približiti Božiću po masovnom šopingu. Doduše, još uvijek nema uredskih zabava, partija, “zečica” u restoranima i niza drugih okupljanja kao u danima pred Božić.

Trebamo li imati “savršen” Uskrs, sličan Božiću po potrošnji i darovima u kojima ispod okićenih borova leže milijarde kuna. Ne samo trgovci, nego i društvo promiče tu ideju sve više i za Uskrs, makar su ta dva praznika tradicijski različita, a masovna potrošnja je vremenski kraća i drugačije strukturirana. Ako ništa drugo, nema tako velikih uskršnjih stabala poput božićnih, ispod kojih bi djeca, a i odrasli s nestrpljenjem otvarali poklone, sve skuplje i vrjednije, a ne samo prigodne. Ali počeli su se obnavljati tradicionalni božićni ukrasi i za Uskrs, vijenci, pa čak i stabla. Umjesto klasičnog božićnog drvca, uskršnja su stabla izrađena od grančica obojenih bijelom bojom kao simbolom svjetla, na koja se mogu objesiti pisanice. Na Instagramu je čak 17.000 postova označenih s #eastertree.

NIJE BOŽIĆ, ALI…
Uskrs je ipak još uvijek znatno skromniji praznik, pa iako u zraku lebdi zadnjih godina – “trebalo bi ponoviti Božić”, teško će se to i dogoditi zbog niza razloga. Uskrs, kršćanski blagdan vezan za proljeće, lijepo vrijeme i buđenje prirode, središnja je religiozna i ritualna svetkovina u prvoj polovici godine i ima svoju priču koja naprosto ne potiče toliki konzumerizam kao Božić. Ove godine dočekat ćemo ga 1. travnja, nakon kratke ali ekstremno hladne zime. Neke pučke prognoze, doduše, govore da bi i Uskrs mogao osvanuti pod snijegom, ali tko bi sada vjerovao u takvu mogućnost, pogotovo kada ne dolazi od prilično precizne službene prognostike. Radije ćemo se veseliti dolasku proljeća i uskršnjeg zečića, glasnika proljeća. Iako baš nije logično da zec donosi uskršnja jaja, to je dio paganske priče koja nikada nije napuštena. Ipak, on se uklapa u priču, simbol je novoga godišnjeg doba, simbol plodnosti zbog brzog razmnožavanja. Zato u svim verzijama i materijalima, uskršnji je zec taj koji donosi prije svega šarena jaja i puno slatkiša. Zec, ukrašena jaja, slatkiši svih vrsta, dio su dekora i ugođaja na Uskršnji dan koji se rađa u nedjelju nakon Velikog tjedna koji je religiozno težak, u vjernika posvećen postu i suzdržavanju od svih uobičajenih životnih gušta.

USKRŠNJI RUČAK
I kada se preživi Veliki tjedan, a prije toga i post od ukupno 40 dana, Uskrs od ranoga jutra predstavlja eksploziju obiteljskog veselja i svetkovanja najprije na punom blagdanskom stolu za doručak, a potom slijedi i što raskošniji ručak. U skladu s godišnjim dobom i tradicijom, uskršnji doručak i ručak ima svoje zadane okvire i tu nema puno odstupanja ni iznenađenja. Mašta trgovaca i proizvođača rasplamsava se pak na terenu dekoracija i poklona i što masovnijoj prodaji uskršnjih artikala. Šarenilo rekvizita, boja, materijala i oblika kakvo dolikuje uskršnjem ugođaju, dočekuje nas svugdje gdje se okrenemo, u reklamama, u dućanima, trgovačkim centrima. Veliki trgovački lanci u kojima se građani najviše snabdijevaju za praznike, jednim okom gledaju što i po kojim cijenama nude online trgovine, pogotovo velike svjetske trgovinske platforme, poput Alibabe ili Ebaya, jer su oni predvodnici uskršnjih i svih ostalih trendova u masovnoj potrošnji.

Društvene mreže pune su najrazličitijih uskršnjih inspiracija, dekoracija za jaja, jaja kao ukrasa, eko jaja izrađenih od drveta i naravno puno onih od plastike. Uskršnji rekviziti nisu skupi i zato su dostupni svima, a masovna publika istovremeno kreira velike brojke na veliko zadovoljstvo proizvođača i trgovaca. Facebook i razni mali online oglasnici prepuni su ponude, što vlastite, što preprodaje uskršnje hrane, jaja, šunke, vina. Uskršnje slavlje zadržalo je svoju pučku tradiciju, manje je praznik darivanja, a više obiteljskog okupljanja i uživanja u jelu i piću. Ali masovni konzumerizam ne pušta više ni Uskrs na miru i njegovoj vjekovnoj tradiciji. Sve više se pokušava približiti Božiću po masovnom šopingu. Doduše, još nema uredskih zabava, partija, “zečica” u restoranima i niza drugih okupljanja kao u danima pred Božić pa tako ugostitelji uglavnom ostaju praznih ruku kada je Uskrs u pitanju.

BANANE I BDP
Što ove godine očekuje hrvatske potrošače, trgovce i proizvođače? Mršave, sušne godine krize i recesije su iza nas, sudeći po osobnoj potrošnji građana. Dramatičan pad 2009.-2010., pa lagani rast tek od 2014. nastavio se u zadnje dvije godine malo značajnijim stopama. Kao indikator mogu poslužiti podaci o potrošnji za lanjski Uskrs kada su građani Hrvatske potrošili 22 posto više nego 2016., uz izdanih gotovo 10 milijuna fiskalnih računa i oko 1,6 milijardi kuna ukupnog prometa.

I kada se kućni budžet jedva rasteže od početka do kraja mjeseca, mnogi si za Uskrs daju malo oduška pa potroše i ono što nemaju. Već sada gledaju kako proći što jeftinije, ali ipak s nelagodom gledaju rast cijena prehrambenih proizvoda. Prvi udarac zadao je skok cijena banana koje se najviše kupuju, pogotovo u ovo doba kada još nema sezonskog voća. Za nastupajući Uskrs predviđa se cijena banana od čak 15 kuna po kilogramu, a već sada su dosegnule gotovo 13 kuna. Iako banane nisu nužan sastojak blagdanskog stola, ipak, kakva je to trpeza bez voća?

A u veljači nas niti statistika nije obradovala: BDP ne raste kao smo očekivali. Ministar financija Zdravko Marić pojasnio je stagnaciju BDP-a za zadnji kvartal 2017. utješnim riječima da se radi o sezonskim utjecajima i podvukao da osobna potrošnja građana raste već 40. mjesec zaredom. Hoće li usporavanje gospodarskih aktivnosti koje se na kraju vidi na svakom džepu, ali ne odmah, pomalo obeshrabriti potrošače? Hoće li prevagnuti skromne košarice od 300-500 kuna, srednje do 1.000, a bogate košarice od 1.500 kuna, koje građani Hrvatske ionako teško mogu priuštiti u većem broju, biti još malobrojnije?

Teško je to sada prognozirati, no vjerojatno će se većina snalaziti u rasponu potrošnje kao i do sada, od 500 – 1.000 kuna. Većina ekonomista smatra da će ove godine tempo rasta potrošnje kućanstava ipak malo usporiti, kao uostalom i ukupan gospodarski rast koji diktira rast osobne potrošnje. Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, ove godine računa s nešto slabijim intenzitetom rasta maloprodaje. Pored već spomenutog slabljenja efekata poreznih rasterećenja, ističe kako je ove godine izgledan rast cijena energenata, ali i niza komunalnih usluga što će opteretiti budžete građana. Ipak, slabiji rast maloprodaje neće utjecati na uobičajenu uskršnju potrošnju koja bi se mogla kretati u rasponima viđenim u 2017. godini.

Hrvatski nezavisni sindikati koji tradicionalno izlaze sa svojim procjenama vrijednosti uskršnje košarice, rade to tjedan dana uoči Uskrsa, pa njihovu analizu u ovo vrijeme nismo mogli dobiti. Ipak, Hrvatska gospodarska komora (HGK) potrudila se dati svoju procjenu cijena i vrijednosti košarice za ovogodišnji Uskrs. “Kad je riječ o uskršnjoj potrošnji i blagdanskom stolu njihov sadržaj pratimo od Velikog petka do Uskršnjeg ponedjeljka, a dijeli se u tri kategorije: skromniji, srednji i bogati”, kažu u HGK. Razlika u ove tri košarice nalazi se u vrsti namirnica i cijeni glavnih namirnica u košarici. Tako su procjene za prošlu godinu iznosile: skromnija košarica punila se s oko 550, srednja s oko 1.000, a bogata s 1.500 kuna. “Tako je bilo prošle godine, a ove procjenjujemo da će cijene hrane u travnju biti više oko 1,5 posto u odnosu na travanj prošle godine. Cijene mesa mogle bi biti veće za oko 2 posto, ribe oko 0,5 posto, mlijeka, sira i jaja oko 5 posto, voća oko 3 posto, a povrća oko 2 posto. Procjenjujemo da će iznosi uskršnjih košarica ove godine biti nešto veći nego prošle godine”, kažu u HGK.

Ako je suditi po početku ožujka, trgovci su krenuli s akcijama, a očito će pred Veliki tjedan pojačati svoje aktivnosti kako bi primamili što više potrošača i to na tipičnim uskršnjim artiklima – mladom luku, rotkvicama, mesu, raznim vrstama šunki itd.

ČOKOLADA NA TRONU
Za razliku od svih ostalih proizvođača, konditorima je Uskrs važniji od Božića. Tako je svugdje u svijetu pa i kod nas. Čokoladni zečevi, čokoladna jaja, čokolade za kuhanje i jelo, čokoladni jarići i pilići i sve od uskršnjih simbola što se može napraviti ili barem omotati čokoladom dostupno je kupcima koji ne štede na tim namirnicama. Njemački čokoladni zečevi čak su postali izvozni hit, pa 40 posto zečeva odlazi u inozemstvo, prije svega u SAD, istočnu Europu i Australiju. Francuzi za Uskrs pojedu između 13 i 15 tisuća tona čokolade u obliku jajeta, zeca i zvona, što je petina ukupne količine čokolade koja se godišnje konzumira u toj zemlji, objavljeno je na Planetoskopu, portalu za statistiku koji prati svjetske potrošačke trendove. A po količini pojedene čokolade u Europi, Francuska se nalazi tek na sedmom mjestu, a vodeća su mjesta zauzeli Njemačka, Austrija i Velika Britanija. Pritom svi vode kampanje o potrebi smanjenja potrošnje čokolade zbog pretilosti stanovništva pa su tako SAD planirale prodaju čokolade smanjiti po glavi stanovnika u razdoblju od 2012. do 2017. za devet posto. Umjesto toga, prodaja je u tom razdoblju porasla za 24 posto dosegnuvši vrijednost od 21 milijardu dolara, a do 2019. godine američko će tržište čokolade, predviđa se, iznositi 25 milijardi dolara. Ni hrvatski potrošači nisu imuni na čari čokolade i čokoladnih proizvoda. U Krašu kažu da pojačavaju dječji slatki asortiman u prigodna pakiranja koja se daruju djeci. Veća potražnja osjeti se tek za vrijeme Velikog tjedna. U tom se razdoblju i čuvena Kraševa Bajadera izdvaja kao artikl s većom potražnjom od uobičajene. I Zvečevo na tržište izbacuje svoj prigodni slatki program, vrećice pune prigodnih slatkiša uz već standardni program. Ovoga Uskrsa, Zvečevo potiče nostalgiju kod baka, djedova i roditelja nudeći svoje stare poznate brendove uz koje smo mnogi odrasli. Marketing Zvečeva želi da se tradicija prenosi i na nove generacije uskršnjim simbolima prilagođenim dizajnom “starih” čokolada Seka i Braco.

OD JAJA DO BAKALARA
Teško je i procijeniti koliko se jaja pojede ili upotrijebi za Uskrs. Trebaju za kolače, a ukrašena jaja ili pisanice ultimativna su uskršnja dekoracija. U Hrvatskoj, pak, gdje proizvodnja godinama opada, u prosjeku se proizvede 800 milijuna komada jaja. Iako je teško reći koliko točno, procjenjuje se da u kolačima i kuhanim jajima za Uskrs pojedemo barem 25 milijuna komada jaja. Proizvodnjom jaja se kod nas bavi 27 registriranih tvrtki, a u Hrvatsku je 2016. uvezeno 105 milijuna komada konzumnih jaja, što je porast za čak 113 posto. Dražen Čurila, vlasnik velike farme “Luneta” iz Ludbrega s proizvodnjom od oko 150.000 komada jaja godišnje, kaže da prodaju oko 30 posto više jaja za vrijeme Velikog tjedna. “Jaja su čak zastupljeniji artikl za Božić jer veća potražnja traje kroz cijeli prosinac, a za Uskrs je to samo razdoblje Velikog tjedna. Uz to, potrošnja jaja nije toliko velika koliko bi se očekivalo jer je puno supstituta, pogotovo čokoladnih jaja koji zamjenjuju pisanice”, ističe Čurila.

I naši trgovci pokušavaju imati atraktivniju ponudu za one dubljeg džepa pa prodaju ukrašena nojeva jaja. Nojevo jaje je iznimno zdrava namirnica visoke energetske vrijednosti i odgovara volumenu 24 kokošja jaja. Potrošači ih uglavnom znatiželjno razgledaju zbog cijene od 100 do 150 kuna, a i kada bi ih mogli priuštiti malo je onih koji bi ih doista i kupili. Ali tko voli, nek’ izvoli.

Uz jaja, i šunka je posvećena hrana te neizostavan dio jelovnika. I ona je dio legende. Prema babilonskom mitu, božica Ishtar je s Baalom, bogom Sunca, začela sina Tammuza. Njega je pak u šumi ubila divlja svinja nakon čega je božica narodu naredila da se svake nedjelje jede svinjetina. Jednom godišnje obilježavala se njegova smrt čemu je prethodilo 40 dana posta. Svinjske šunke pak ima za svačiji džep. Najpovoljnija je rolana šunka s kožom čija cijena iznosi 29,99 kuna za kilogram. Rolana šunka u mrežici proizvođača doći će vas 49,90 kuna za kg, a najskuplja šunka koju smo pronašli je dimljena rolana šunka iz Podravkinog asortimana, s cijenom od 54,99 kuna za kilu proizvoda.

Ukupno se procjenjuje da ćemo mesa i mesnih prerađevina pojesti oko 3.000 tona. Računa se kako ćemo samo uskršnjih šunki, rolanih plećki i slično pojesti oko 1.000 tona. Proljetna janjetina koja otvara sezonu upravo za Uskrs i najcjenjenija je namirnica u uskršnjem ručku, ali je skuplja od svih vrsta mesa, neće biti toliko zastupljena osim u bogatoj košarici od 1.500 kuna. Ali zato ima dvostruko jeftinijih odojaka pa računajući na veliku potražnju trgovački lanci kilogram prodaju po prihvatljivih 27 kuna. Potrošnja svježeg odojka, prema procjenama, u uskršnjem će se tjednu i više nego utrostručiti, a janjetine i udeseterostručiti u odnosu na skromne uobičajene tjedne volumene u godini – na oko 350 tona, dok će se junetine pojesti oko 600 tona više nego obično.

Poštujući tradiciju Uskrsa kao najvećeg kršćanskog blagdana, nezamislivog bez okupljanja obitelji oko stola uz tradicionalne specijalitete, iz Mesne industrije Braća Pivac ističu kako i ove godine svojim kupcima nude širok i raznolik uskršnji program, prilagođen svim ukusima i svakom džepu. “S prodajom uskršnjeg programa krenuli smo mjesec dana uoči Uskrsa.

Naši najtraženiji proizvodi tradicionalno su: rolana lopatica s kožom, šunka u mreži, pečena šunka, pečeni but i dimljeni vrat. Kako bismo našim kupcima omogućili uživanje u ovim prepoznatljivim specijalitetima, uoči Uskrsa nudimo ih po akcijskim cijenama, koje su od 10 do 20 posto niže od uobičajenih”, kažu nam iz Pivca te dodaju kako nisu zamijetili veće promjene u potrošačkim navikama kada je riječ o uskršnjem programu te kako im je najprodavaniji proizvod već niz godina šunka u mreži.

Sušeni bakalar u Norveškoj, od kuda uvozimo najviše te ribe, nije osobito cijenjena namirnica, ali jest svježi bakalar koji je kod nas već decenijama prava delikatesa za post na Veliki petak. Procjenjuje se potrošnja bakalara veća od 100 tona. Zbog visoke cijene, ali i mijenjanja prehrambenih navika, smrznuti bakalar i smrznuti oslić, nekoliko puta jeftiniji, zamjenjuju sve više tu delikatesu koja je godinama i u znatno lošija financijska vremena bila simbol potrošačke moći. Ali, tradicija je nalagala baš to, a ostalo čega bude! Za Veliki se petak sve više troši i svježa riba. Čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever rekao je prošle godine da u proračunu za najjeftiniju košaricu do 600 kuna ima mjesta samo za srdele i najjeftiniju šunkicu, dok u najskuplju iznad 1.200 kuna ulazi bakalar i janjetina.

USKRS U SVIJETU
U kršćanskom zapadnom svijetu Uskrs je religiozni i konzumeristički praznik. Svaki praznik za Amerikance je dodatni stimulans za što veću kupnju svega i svačega, a za trgovce i proizvođače Uskrs je veliki posao. Američki predsjednici na Uskršnji ponedjeljak na travnjaku ispred Bijele kuće pozivaju na tisuće djece, koja sudjeluju na tradicionalnom običaju kotrljanja uskršnjih jaja. Koliko naroda i zemalja, toliko i različitih narodnih običaja vezanih za Uskrs.

U Njemačkoj je slavlje Uskrsa široko prihvaćeno, bilo da je riječ o vjernicima ili naprosto tradiciji koja je ušla u sve domove. Tradicionalno roditelji skrivaju ukrašena jaja kako bi ih djeca na uskršnje jutro tražila. Njemačka je posebnost i uskršnje janje koje na stol dolazi u obliku kolača, a podsjeća na židovski običaj da se za blagdan jede janjetina. Ipak, Uskrs nije toliko važan za maloprodaju kao Božić, ocjena je njemačkog Udruženja trgovaca u maloprodaji. O tome govori i podatak da u studenom i prosincu trgovci obrnu prosječno 14 posto više novca nego tijekom ostalih mjeseci, uključujući i Uskrs. Nijemci za Uskrs pojačano troše na kupnju igračaka. Nakon Božića i rođendana, Uskrs je najvažniji datum u godini za djecu kad je kupovina igračaka u pitanju.

PROLJETNI ŠOPING
Analitičari tržišta uvijek dvoje koliki je zapravo direktni utjecaj Uskrsa na rast maloprodaje. Nema, naime, ispitivanja kao u vrijeme Božića koja jasnije razdvajaju prigodnu potrošnju od uobičajene i sezonske. Kako je Uskrs proljetni praznik, pa kada se njegov datum još pomakne dublje u travanj, kreće i povećana sezonska potražnja za odjećom, opremom na vanjske radove, vrtnu opremu, biljke, usjeve, uređenje domova itd. Sve to doprinosi rastu maloprodaju, a i ovogodišnji “prvoaprilski” Uskrs pravo je vrijeme kada bi se mogla osjetiti ta početna sezonska potražnja. A o osobnoj potrošnji inače imamo suprotstavljena mišljenja ovisno o tome u kojem vremenu govorimo i tko o tome govori. Nakon izbijanja krize 2008. kada je potrošnja snažno pala, mnogo se govorilo o tome da nekako treba oporaviti potrošnju jer bez toga nema izlaska iz krize.

Potpuno su drugačije bile javne rasprave prije krize. Tada se govorilo da vlada konzumerizam, da ljudi previše troše, da banke previše kreditiraju građane, a oni se nepotrebno zadužuju. Danas se opet slavi potrošnja, znak većih prihoda ekonomije i obitelji, a ekonomski optimizam gleda se kroz već spomenuti rast potrošnje 40 mjeseci zaredom.