Korištenje potencijala Četvrte industrijske revolucije

Deloitteovo izvješće identificira prepreke digitalnoj transformaciji u proizvodnoj, energetskoj, industriji nafte i plina i rudarskoj industriji

131

Obzirom da Četvrta industrijska revolucija proširuje mogućnosti digitalne transformacije, poslovni direktori očekuju opsežne promjene. Rezultati Deloitteovog globalnog izvješća “Paradoks Četvrte industrijske revolucije: prevladavanje nepovezanosti na putu prema digitalnoj transformaciji” ukazuju na mješavinu entuzijazma i ambicioznih investicijskih planova – kao i na niz paradoksalnih nepovezanosti između planova i provedbenih aktivnosti tvrtki.

Istraživanje je obuhvatilo više od 350 direktora u proizvodnoj, energetskoj i rudarskoj industriji, ispitujući ih na koji način organizacije u tim sektorima ulažu ili planiraju ulagati u digitalnu transformaciju, koji su neki od ključnih izazova s kojima se suočavaju pri takvim ulaganjima te na koji način oblikuju svoje tehnološke i organizacijske strategije u području digitalne transformacije. Istraživanje otkriva raskorak između njihovog organizacijskog entuzijazma o mogućem utjecaju digitalne transformacije na njihovo poslovanje i korporativnih planova odnosno aktivnosti u četirima ključnim područjima: strategiji, transformaciji lanca opskrbe, pripremljenosti ljudskih resursa i ulaganja.

“Organizacije pri digitalnoj transformaciji moraju razmotriti niz pitanja – od onoga što žele transformirati, do toga koje napredne tehnologije najbolje odgovaraju njihovim potrebama. Osim toga, važno je imati u vidu da se digitalna transformacija ne može provesti u izoliranom okruženju. Ona ne staje nakon implementacije nove tehnologije jer nije predviđena za autonomno funkcioniranje”, tvrdi Zlatko Bazianec, partner u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja i rukovoditelj hrvatskog ureda. “Upravo suprotno, prava digitalna transformacija mora postati središnja sastavnica organizacije i odraziti se na sve aspekte društva.”

“Digitalna transformacija ne podrazumijeva univerzalan pristup. Organizacije žele ostvariti ravnotežu između poboljšanja trenutačnih operacija i korištenja mogućnosti preobrazbe koje sa sobom nosi Industrija 4.0”, izjavio je Gordan Kožulj, menadžer u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja. “Kako bi se uspješno uskladilo planiranje i ulaganje s provedbenim djelovanjem, digitalnu je transformaciju potrebno učiniti dijelom strateškog plana i operativnog okvira organizacije. Društva koja su najspremnija za Četvrtu industrijsku revoluciju u potpunosti su prihvatili tehnološku mogućnost preobrazbe na svim razinama organizacije”.

Četvrta industrijska revolucija prisutna je u svim organizacijama, ali studijom su utvrđena četiri ključna paradoksa:

• Paradoks koji se odnosi na strategiju. Gotovo su svi ispitanici (94 posto) naveli kako je digitalna transformacija obveza organizacije, ali znatno manje ispitanika – 68 posto svih ispitanika i 50 posto direktora – smatraju je načinom za povećanje profitabilnosti. Ta činjenica ukazuje da ispitanici operativno poboljšanje povezuju sa strateškim rastom, ali ne povezuju nužno digitalnu transformaciju s porastom prihoda. Mnogi smatraju digitalnu transformaciju “obrambenim” ulaganjem radi zaštite tržišne pozicije, radije nego rasta poslovanja. Inicijalnim manjim ulaganjima, a zatim postepenim rastom investicija, moguće je prerasti “obrambenu fazu” te stvoriti nove organizacijske kapacitete usmjerene prema inovacijama.

• Paradoks koji se odnosi na inovaciju. Direktori smatraju da se inicijative u području digitalne transformacije prvenstveno pokreću iz želje za povećanjem produktivnosti i dosezanja operativnih ciljeva, odnosno da se korištenjem tehnologije želi poboljšati učinkovitost obavljanja postojećih zadataka. Međutim, organizacije bi trebale uvidjeti da postoje i drugi važni razlozi za pokretanje ulaganja u digitalnu transformaciju. Naime, navedena transformacija dovodi do povećanja inovacija (usluga i/ili poslovnog modela), a što će vrlo vjerojatno dovesti do pozitivnih povrata na ulaganja. Navedeno postaje sve važnije jer organizacijama koje to ne učine prijeti konkurencija koja stavlja inovaciju kao ključni pokretač svih većih ulaganja.

• Paradoks koji se odnosi na lanac opskrbe. Direktori su identificirali lanac opskrbe kao najvažnije područje budućeg ulaganja, međutim samo 34 posto ispitanika smatra lanac opskrbe pokretačem inovacija. Zanimljiv je i podatak da je samo 22 posto direktora/voditelja lanaca opskrbe (engl. Chief Supply Chain Officers – CSCO) imalo aktivnu ulogu u postupku odlučivanja na temu digitalne transformacije. Organizacije bi trebale integrirati i povećati važnost uloge direktora/voditelja lanaca opskrbe, a zatim i uskladiti njihovu funkciju sa širim strateškim ciljevima.

• Paradoks koji se odnosi na ljudske resurse. Ispitanici uglavnom smatraju da imaju odgovarajuće ljudske resurse za digitalnu transformaciju: samo je 15 posto ispitanika navelo da trebaju iz temelja promijeniti sastav i vještine djelatnika. Međutim, ispitanici i dalje smatraju pronalazak, osposobljavanje i zadržavanje pravih talenata najvećim organizacijskim i kulturnim izazovom.

Zanimljiv je i podatak koji ukazuje da su oni ispitanici koji koriste navedenu transformacijsku tehnologiju ujedno i zadovoljniji s trenutačnim stanjem ljudskih resursa u svojoj organizaciji. Naime, u 92 posto slučajeva organizacije koje se redovno služe digitalnim tehnologijama smatraju da njihova organizacija ima odgovarajuće ljudske resurse, a one koje se malo ili nimalo ne služe navedenim tehnologijama najveći jaz identificiraju upravo između ljudskih resursa i razvoja (samo 42 posto ispitanika smatra da su trenutačni ljudski resursi u organizaciji prikladni za digitalnu transformaciju).

Obzirom da digitalna transformacija znatno utječe na ljudske resurse, organizacije bi trebale anticipirati trendove i biti ispred potreba ljudskih resursa, unaprijed ulagati u razvoj ljudskih resursa te uključiti zaposlenike u postupak digitalne integracije.

KOMENTIRAJTE

Please enter your comment!
Please enter your name here