Mali štacun: Nezapamćeni popust

Mali štacun obiteljski je dućan koji je odavno prerastao okvire kvartovske trgovine i postao svojevrsno kultno mjesto druženja. U nastavku donosimo priču o još jednom zanimljivom danu u životu trgovaca…

– Tiro-niro, tiro-niro – zlokobno se oglasi sirena hitne pomoći obasjavši blagajnice Malog štacuna plavim svjetlom. Mirica priljubi nos uz izlog prateći naguravanje omanje gomile ispred trgovine koja ju je omela u skidanju novogodišnjih đinđa s izloga.
– Ekipo Štacuna, na mjestu voljno! – raspoloženo će trgovac Goc ulazeći u trgovinu.
– Kasniš i još se junačiš po Štacunu – probrunda blagajnica Božica klečeći ispred blagajne i ribajući je do visokog sjaja.
– Vidim da se ti pobožno moliš pred svojim oltarom pa ne bi htel smetati – okrene Goc na šalu.
– I tebi je bolje da se najprije pomoliš. Petstotinjak kilograma čeka tvoj istovar u skladištu. A šef samo što nije…
– Samo laganini, od jutros smo slobodni k’o ptice. Glavni jastreb je otprhnuo iz gnijezda, veselo će Goc lepršajući po trgovini.
– A kakva je to gungula vani, oglasi se zabrinuto Mirica. Najprije hitna, pa sad i policija…
– Ma niš’ strašno. Šef je odperjal s ljubavnicom na skijanje…
– A kak ti to znaš, mudrac jedan? – nepovjerljivo će Božica.
– Kak ne bih znao! Upravo je bacio bor kroz prozor pa bjež’ dok mu je žena na masaži!
– Jezuš! – Mirica zatetura na ljestvama jedva održavši ravnotežu.
– Ma nije valjda, vrag stari – uspravi se Božica i svom snagom tresne glavom o pult.
– E, baš je, ali avaj, zlo i naopako, u krivi čas!
– Kako, što, pričaj već jednom!
– Pa, baš u tom trenu je ispod njegovog balkona prolazila gospođa Načelnikovica, žena načelnika policije. Možete si zamisliti – naslađujući će Goc oponašajući je mrdajući kukovima i namještajući si nevidljivu torbicu na ramenu – ide ona tako sva važna i napirlitana i “tuf”, pogodi je projektil drito sa šefovog balkona.
– Isusek, kakva drama! – Mirica će sablažnjeno.
– Bogme, krimić, štoviše!
– Uf, grdo mu se piše – veselo će Božica.
– I ja mislim – uživljeno će Goc. – Sigurno ga policija već čeka na granici. Konačno će imati prilike isprobati one nove pendreke.
– Može se pozdraviti sa svim oproštenim kaznama. Nakon ovoga, načelnik će mu još toliko prišiti koliko je pomeo pod tepih u prošloj godini.
– O, to bu ga skupo koštalo. Bilo bi mu bolje da se zadrži na skijanju.
– Ne bu ni nama bolje ak’ je tomu tak – prestravljeno će Mirica. – Samo je pitanje minute kad će nam gazdarica opustošiti Štacun.
U to u Štacun nahrupi baka Milka, praćena gospođom Švabicom i lijepom Mare, te nagluhim susjedom Jožom, kao da su se dogovorili. Štacunčani se razbježe hineći posao, ali nedovoljno daleko od Milkinih komentara.
– Ste čuli što se upravo dogodilo? – obrati im se povjerljivo baka Milka. Ovo ju je razveselilo više od povišice penzije. Djelatnici Malog štacuna nedužno slegnu ramenima držeći jezik za zubima.
– Vaša gazdarica je gospođu Načelnikovicu gađala nakićenim borom jer joj je preotela muža. Po ulici još skupljaju rasuti nakit i porazbijane kuglice. Neki kažu da su joj jedva poskidali lampice s glave.
– A ja san čula, uključi se Mare, da je to učinija muž njegove ljubavnice. Da su se tako pohvatali u njegovom stanu i riječ po riječ …. dohvatili se bora i bum-tras pa kroz prozor ča! A vaš šef jedva izvukao živu glavu, pa biž vanka.
– Kakva drskost, uključi se gospođa Švabica, nabacivati se tako borom. I još k tome okićenim. Da se to desilo u Njemačkoj, počinitelj bi odmah završio u zatvoru, a o novčanoj kazni da i ne govorim. Remećenje reda i mira u takvom preštimanom kvartu, a so was! Kam ide taj naš svet, um Gotes willen, za boga miloga.
– E, eae, mi živimo na Balkanu, nasmijano će Mare. Tu je demokracija, možemo ča nas je volja. U našoj ulici svi tako čine. Čim krene hrvatski skijaški tjedan u inozemstvu, svi izbace jelke na ulicu, doduše raskićene, potrpaju dječurliju i sarme i odu ča. A jelke danima vjetar nosa gore-dolje ulicom i trotoarom, dok ih djelatnici Ekočistoće ne uhvate. Neke su do proljeća lovili po kvartu, aha.
– Je kad vi dotepenci živite u takvom kvartu. Ja s tim nemam problema – važno će gospođa Švabica – moj je ekološki.
– Ni ja – doda baka Milka – obzirom na penziju, više ga nemamo. Nego, Mirice, zar se ukrasi već skidaju? Prije se to držalo do Svijećnice ako se ne varam.
– A jok, nije. Na Tri kralja se sve užurbano raskitilo, da ne daj bože, ne budu gore na pravoslavni Božić – stručno će Mirica.
– Nije ni njemu gore, bože mi prosti, lako svake godine dvaput se rađati, uzdahne baka Milka.
– E, a ja san vam bila u šopingcentru East-West da uhvatim sniženja, a kad tamo već sve okitili u znaku Valentinova. Srca, tange, čipke … samo kupi, kupi, kupi, zaneseno će Mare.
– Tange, čipka… o, taj odjel bih ja rado razgledao s Vama, gospodična Mare – namigne joj Goc.
– Hi-hi-hi, vraže jedan – odmahne mazno Mare, al’ je ljutiti pogledi ostalih feministkinja sasijeku u korijenu.
– Sam’ ti sanjaj. Budi sretan ak’ uhvatiš neku brkatu s pumpericama, ljigavac jedan – razgoropadi se Božica. Uslijedi gromoglasan smijeh ozlojeđenih gospođa među policama.
– Baš, dalje od dekoltea ne znaju – pomirljivo će Mirica. – Moš’ ih nosit’ na dlanu i mazat s perom po stražnjici, opet će otići za prvom četvorkom.
– Gospode bože – sablazni se gospođa Švabica – kakvo bogohuljenje, takav uzvišeni dan pretvaramo u kupleraj, fuj teufel, sram ih bilo!
– Nego, gospođo Mirice, kad će popusti kod vas? – zainteresira se baka Milka.
– Joj, nisam sigurna – izmotava se Mirica s nelagodom.
– A što vam ovdje znače popusti – napuhano će gospođa Švabica naviknuta na njemačke cijene – kad vam snize mlijeko s 5,99 na 5,59 kn? Ili deterdžent sa 110,00 na 99,99 kn?
– Ili bademovo mlijeko za tijelo s 35,00 na 33,33 kn – doda lipa Mare, na što je druge dvije samo smrknuto odmjere.
– Jedino mlijeko koje ja tu kupujem je ono s istekom roka – ogorčeno će baka Milka. – Čim nasluti džezvu, odmah se skiseli.
– Zvrrr, zvrr – zlokobno zazvrnda šefov uredski telefon.
– ‘Ajd’ Božice, javi se – probrunda Goc udaljavajući se od ureda.
– Javi se ti – ljutito će Božica. – Kaj sam ja tu glavna Katica za sve.
– Onda nek’ se Mirica javi, nju još nije natjerao da uprti cijelo skladište na leđa.
– Neću ja – brani se Mirica – dat će mi popravni iz inventure. Trebali smo više zamračiti dobit.
– Je i poriktati manjkove.
– Zvrr, zvrr, zvrrr – ljutito odbrunda ponovno zločesti telefon.
– Evo ti ga na. Još nije sjahao s gondole a već direktive… – razgunđa se Goc dižući slušalicu.
– ‘Alo šefe, okuraži se ipak. – Da, da, jesmo. Svi smo tu. Nismo, gužva je. Je, je, raskitila – zakoluta Goc očima. – Za nezgodu? Načuli smo nešto… je, je – tu Goc prekrije rukom slušalicu i namigne ostatku ekipe što se nagurala oko njega prisluškujući.
– Naravno, samo u povjerenju – nadoda Goc pa iz zluradosti stavi telefon na spikerfon pojačavši ton do daske da odjekuje i u najudaljenijem kutu Malog štacuna. Stari gospodin Joža ipak pojača svoj slušni aparat a Milka se združena sa Švabicom i lipom Mare pridruži trgovcima u uredu.
– A sad me dobro slušajte, Goc, i molim nikome ni riječi…
– … ni riječi, ponovi zločesto Goc i namigne okupljenoj publici.
– Valjda ste već saznali za onu vješticu.
– Vašu ženu?, Goc će.
– Ne, onu drugu, Načelnikovicu. Dobro, dakle, čuo sam se s Načelnikom. Čestita mi na tom pothvatu. Strpali onu njegovu ludaru u bolnicu. Čovjek mi se zahvaljuje do poda. Nagradio se odmah vikend wellnessom za dvoje. No, ipak, obećao sam mu košaricu u znak isprike pa kad stigne u Štacun, dajte mu sve što odabere na poklon. To ću ja već s njim poslije prebiti. Je l’ jasno?
– Jasno, šefe, zasmijulji se Goc i nijema gomilica iza njega.
– I nikome ni riječi, ste me razumjeli – oštro će šef.
– Ni riječi, odvrati Goc s figom u džepu. – Nego, šefe, a što s našim popustima? Siječanjskim sniženjima?
– Goc, nemojte me sad potezati za jezik! Šta sam ja Rockefeller? Zar ne vidite u kakvoj sam gabuli? Ova moja će me doći glave! Stavite onu košaru s artiklima pred istekom roka na 50% i ne izazivajte više vraga. Nego kako naš Dubrovački štacun?
– Odlično, ništa se ne žale. Čas je jugo, čas bura pa je uglavnom zatvoren.
– Goc, uozbiljite se i da ste ih odma’ pozvali na red. Nek’ dođu gore i srede skladište. Jeste li me razumjeli?
– Ok. Razumio. Prijem, odjava – našali se Goc i poklopi slušalicu. – Dakle, artikli pred istekom, uzdahne potonulo. – Ma dat ću ja tebi košaricu!
Razočarana gomilica se razmili Štacunom u potrazi za spomenutim artiklima dok ih još ima.
– Poštovani kupci, iznenada zagrmi maštoviti Goc putem razglasa, samo danas za vas AKCIJA u Malom štacunu! Najskuplji artikl u vašoj košarici dobit ćete gratis! Ponavljam: GRATIS!
– Goc!, zagrme Mirica i Božica s blagajne, jesi li poludio! Šef će nas najuriti kad sazna za ovo.
– Samo polako, smireno će Goc, pa će opet na razglas – šifra “načelnikova košarica”, pa nek’ se usudi provjeriti!
Malim štacunom odjekne gromoglasan pljesak odobravanja, a skromne košare štacunovih mušterija veselo se napune ramstecima, kulenima i ostalim delikatesama po izboru. Ovakav popust dosad nije viđen u Malom štacunu. A više ni neće.