Ambalaža i dizajn – Trendovi: Medij koji komunicira s kupcem

Ambalaža odnosno pakiranje pojam je koji ujedinjuje tehnologiju i dizajn pakiranja svih vrsta proizvoda, a služi za pohranjivanje, transport i prodaju odnosno izlaganje na policama. Proizvođačima pakiranje često služi i kao medij predstavljanja brenda i po njemu se razlikuju od konkurencije.

Na globalnoj je razini industrija ambalaže snažan generator gospodarskog rasta te će njena ukupna vrijednost, prema procjenama analitičke kuće Smithers Pira, s 851 milijarde američkih dolara koliko je vrijedila u 2017. doći do 980 milijardi dolara u 2022. godini. Većinu rasta potaknut će regije u razvoju kao što su Srednji istok, sjeverna Afrika i dijelovi Južne Amerike koji će do kraja dekade bilježiti godišnji rast po stopi od 5 do 7 posto.

Svjetske statistike kažu kako je samo industrija pakiranja hrane u prošloj godini dosegla vrijednost od 293 milijarde dolara, a do 2025. mogla bi narasti na 423 milijarde dolara za što zasluga definitivno pripada trendovima u potrošnji. “Potrebu za pakiranjem hrane povećat će sve veći broj potrošača svjesnih nužnosti zdrave prehrane te sve veća sklonost pakiranoj hrani. Posljedično, vrijednost globalne industrije ambalaže za pakiranje hrane do 2025. će bilježiti rast. Tržište je obilježeno različitim trendovima i tehnikama ‘pametnog pakiranja’ nastalima kako bi se povećala kvaliteta hrane. Potrošači će tako dobiti priliku kupiti premium proizvode i poticati rast tržišta ambalaže”, kaže se pak u izvještaju Zion Market Researcha.

Teorija kaže kako je ambalaža pojam koji ujedinjuje tehnologiju i dizajn pakiranja svih vrsta proizvoda, a služi za pohranjivanje, transport i prodaju odnosno izlaganje na policama. Proizvođačima pakiranje često služi i kao medij predstavljanja brenda i po njemu se razlikuju od konkurencije.

Kao i u svakoj drugoj, i u industriji ambalaže pojavljuju se razni trendovi odnosno promjene na tržištu koje utječu na poziciju i predstavljanje nekog proizvoda. FMCG industrija u posljednje je vrijeme ponajviše obilježena rastućim udjelom e-trgovine pri čemu se, među ostalim, mijenja i način pakiranja i označavanja proizvoda. Pri tome je posebno aktualan trend rasta udjela digitalnog tiska koji omogućava personalizaciju i prilagođavanje svakom kupcu.

Istraživanja analitičke kuće LPC, specijalizirane za tiskarsku djelatnost, pokazuje kako je u SAD-u u 2017. zabilježen pad konvencionalnih metoda tiska po stopi od 8-9 posto, dok je digitalni tisak istovremeno rastao po stopi od 11,9 posto. Za sektor je također značajna personalizacija pakiranja koja potrošaču olakšava identifikaciju s brendom jer teško je odoljeti proizvodu na kojem kupac vidi napisano svoje ime ili fotografiju omiljenog sportaša. Sljedeći trend je jasna i transparentna komunikacija i označavanje proizvoda pri čemu proizvođači moraju biti potpuno otvoreni i iskreni o njihovom sastavu.

DISPLAY AMBALAŽA
I na domaćem se tržištu događaju brojne promjene. U tvrtki Valoviti papir-Dunapack, zabočkom proizvođaču valovitog kartona i ambalaže od valovitog kartona, koja kod nas djeluje od 2004., kažu kako je posljednjih godina primjetan trend potpune promjene pogleda na ambalažu. “Dolaskom brojnih stranih trgovačkih lanaca od ambalaže se očekuje ne samo da proizvod štiti, već i da ga promovira i komunicira s tržištem”, objašnjava Denis Čirjak, direktor prodaje tvrtke, te dodaje kako stoga raste potreba za display ambalažom. Većinom se radi o “shelf ready” kutijama koje osim za transport, kao što im i samo ime govori, služe i za izlaganje na policama.

“Apsolutni hit na tržištu je kutija ‘twin box’ koja uz mnoge prednosti, primjerice veliku nosivost, ima i izrazitu estetsku ulogu; kutije se ne paraju po perforaciji nego se poklopac jednostavnim potezom odvaja od dna kutije. Pogodne su za strojno i ručno pakiranje proizvoda”, pojašnjava Čirjak. Valoviti papir-Dunapack proizvodi svu ambalažu od valovitog kartona – troslojne i peteroslojne ploče, kutije tipa amerikan (inline, transportna), štancane samosložive i štancane lijepljene do šest točaka lijepljenja – a prošle je godine iz njihovih pogona izašlo 105 milijuna četvornih metara proizvoda.

Više od 25 godina proizvodnjom ambalaže bavi se i međimurska tvrtka MEC u kojoj su razvili širok spektar proizvoda za pakiranje u poljoprivredi, prehrambenoj i kemijskoj industriji. Riječ je o različitim vrstama folija za pakiranja svježeg voća i povrća te artikala za jednokratnu upotrebu, folija za pakiranje tjestenina, pekarskih proizvoda, sušenog i smrznutog voća i povrća, kozmetičkih proizvoda te folija koje zadržavaju miris i aromu proizvoda i štite ih od vlage i svjetlosti. Iz ove tvrtke podsjećaju kako je dobro osmišljena i izvedena ambalaža jedan od najvažnijih elemenata svakog proizvoda, pogotovo onog koji se tek pojavljuje na tržištu jer može imati ključni utjecaj na prodaju. Njen zadatak je čuvati proizvod i kvalitetu, predstaviti njegove osnovne karakteristike te u konačnici privući pozornost kupaca atraktivnim izgledom i dizajnom.

“Danas se glavni trendovi u proizvodnji ambalaže odnose na recikliranje poslije upotrebe, a pristupa im se na različite načine”, ističe Danko Železnjak, direktor MEC-a. Pojašnjava kako se ambalaži danas dodaju razni premazi koji joj daju dodatna “barijerna” svojstva uz istovremeno smanjenje debljine odnosno mase, kako se zatim mogu izbaciti “nepotrebni” slojevi koji su služili isključivo kao estetski dodatak, a mogu se primijeniti i razni lakovi koji omogućuju mono materijalima nesmetano pakiranje na postojećim linijama. Kao primjer navodi “heat seal” lak koji se nanosi na papir nakon čega je i papir moguće variti.

PRODUKT DIZAJN
U industriji ambalaže odnosno pakiranja izuzetno velika uloga pripada njenom dizajnu budući da on također direktno komunicira s kupcem. Sanja Rotter koja je, među ostalim, kao produkt dizajnerica u suradnji s agencijom Bruketa&Žinić&Grey sudjelovala u nastanku nagrađenog pakiranja Chiavalon maslinovih ulja, tumači kako i suvremeni trendovi u dizajnu idu u smjeru korištenja prirodnih i materijala koje je moguće reciklirati. Za početak smo je zamolili da nam objasni pojam industrijskog odnosno produkt dizajna: “Riječ je o disciplini oblikovanja materijalne okoline i svih stvari koji služe čovjeku, a koja se bavi optimizacijom proizvoda i njegovih dijelova, ali i optimizacijom proizvodnih procesa, životnih ciklusa proizvoda, metodologijom i ergonomijom. Riječ je o interdisciplinarnom i humanističkom području u čijem je središtu čovjek, njegove potrebe, dobrobit i želja za ljepšom, boljom i inteligentnijom materijalnom stvarnošću”, objašnjava Rotter te podsjeća kako je zadatak dizajnera da u obzir uzmu uvjete skladištenja, čuvanja i transporta proizvoda, zakonsku regulativu vezanu za sigurnost i podataka koji moraju biti istaknuti na ambalaži. Također trebaju razmišljati o korisniku i načinu na koji će on otvarati ambalažu i koristiti proizvod te predvidjeti i izbjeći moguće opasnosti kao što su oštri rubovi i slično.

Ne manje važno je sve segmente uklopiti u zadanu financijsku konstrukciju. Prema njenim riječima, ambalaža služi kao fizička manifestacija svih poruka, vrijednosti, ideja i simbola povezanih s proizvodom i tvrtkom, ali pri tome ne smije biti skuplja od proizvoda koji sadrži. Ona se kod dizajniranja koristi ponajviše intuicijom, istraživanjem materije i pomalo filozofskim pristupom problematici da bi se u konačnici predmet korisniku svidio a da ni sam ne zna zašto.

“Kod ambalaže je danas jako bitna ekološka komponenta. Proizvođač mora razmišljati o cijelom životnom ciklusu i proizvoda i ambalaže, posebno uzme li se u obzir sve rašireniji trend kupovanja proizvoda bez ambalaže odnosno ‘u rinfuzi’. Važno je pakirati proizvode u što manju količinu materijala koji se mogu reciklirati”, kazuje Sanja Rotter podsjećajući na “Zero Waste” pokret kojemu je cilj stvaranje nula otpada.

I dizajnerica Maja Mesić, koja je sa svojim specijalnim bojicama Boya 2009. osvojila nagradu Red Dot (dizajnerski ekvivalent Oskaru!), napominje kako je produkt dizajn multidisciplinarna profesija jer dizajner mora biti poveznica između tehnologa, marketinga, prodaje i ostalih dijelova tvrtke u kojoj proizvod nastaje te mora imati uvid u praktički sve aspekte funkcioniranja brenda.

“Dizajner mora razmišljati o troškovima i tehnologiji izrade ambalaže, materijalima, pakira li se proizvod strojno ili ručno te, možda i najvažnije, o tome koju poruku proizvod želi prenijeti kupcu. U obzir također mora uzeti način transporta ambalaže odnosno cjelokupnu logistiku kako bi proizvod bio dobar proizvođaču, trgovcu i kupcu. Ponekad se revolucionarna rješenja u dizajnu dogode upravo jer je dizajner vrlo dobro poznavao tehnologiju proizvodnog procesa te je naizgled neki uobičajeni proces prilagodio ili prenamijenio za neku drugu funkciju”, ističe Mesić dodajući kako ambalaža osigurava da proizvod stigne sigurno od pogona do police, da je jednostavna za rukovanje kako za proizvođača, tako i za trgovca, te da ostane neoštećena kako bi bila privlačna kupcu što, s obzirom na troškove, proces ne čini nimalo jednostavnim.

VRIJEDNOST ZA NOVAC
“Izgled ambalaže robe široke potrošnje diktiraju zahtjevi tržišta jer proizvodi moraju biti brzo dostupni, a prati ih dizajn i vizuali kakve potrošači mogu vidjeti u masovnim medijima. S obzirom na trenutačne tehnološke mogućnosti smatram da ambalaža za industriju robe široke potrošnje može biti više zelena, odnosno ekološka. Međutim, problem je što je svjetska populacija navikla na određeni obrazac izgleda proizvoda pa je za lansiranje drugačijeg potrebno uložiti znatna sredstva u marketing. Ni tada uspjeh novog pakiranja nije zagarantiran. Dobar suvremeni dizajn robe široke potrošnje danas možemo vidjeti na primjerima maslinova ulja nekih manjih proizvođača koji su svoj proizvod odlučili vrhunski brendirati. Takav dizajn i ambalažu nažalost doživi i koristi manji broj potrošača jer je ona jednostavno manje dostupna”, kaže dizajnerica te zaključuje da kod odabira proizvoda kao kupci razmatramo puno više od same ambalaže. Ona također ističe kako ambalaža mora biti skladna odnosno mora ju odlikovati harmonija između dvodimenzionalnih oblika na ambalaži i sam njen trodimenzionalni oblik, ali ipak zaključuje kako ćemo se kao kupci u većini slučajeva na kraju odlučiti za proizvod koji nam daje odgovarajuću vrijednost za novac.

Kako proizvod ima svoj dizajn, u stanovitoj mjeri jednako tako možemo reći da i kupac ima svoj potrošački dizajn. Taj dizajn se predstavlja u obliku popisa za kupnju. Svi mi planiramo i da nas netko pita rekli bismo kako svoje kupovine obavljamo racionalno i planski, ali kada se uđe malo dublje i uvide naša stvarna ponašanja u susretu s policom u trgovini rezultat je sasvim drugačiji. Većina naših odluka o kupnji, neki kažu i do čak 90 posto, donosi se na samom mjestu prodaje. Koliko u tom kontekstu važnu ulogu igra ambalaža kao sredstvo privlačenja pozornosti kupca ostavljam vam na promišljanje. Danas je subota i to je moj dan za tjednu nabavku namirnica za kućanstvo. Popis za kupnju je spreman, moje dvije kćeri (10 i 15 godina) također su spremne. Idemo u šoping!