Branko Bobetić – Croatiastočar

Strategija hrvatske poljoprivrede koja je u fazi izrade treba definirati prioritetne sektore koji mogu biti konkurentni kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu. Stočarstvo i peradarstvo generalno su najveći multiplikatori bruto dodane vrijednosti s obzirom na to da su vezani na žitarice i uljarice te pritom četiri do šest puta multipliciraju zaposlenost i doprinos lokalnim i državnim proračunima.

Strategija bi u sektoru govedarstva, koje je u najsloženijoj situaciji, trebala definirati minimalne uvjete i mjere održivog i konkurentnog mliječno-mesnog govedarstva u srednjoročnom periodu kod obiteljskih gospodarstava na regionalnoj razini te je potrebno izraditi cjelovitu analizu potrebnih investicijskih ulaganja u sve sektore, ističe Branko Bobetić, direktor gospodarsko-interesnog udruženja Croatiastočar.

Razgovarao: Goran Pavlović, goran@jatrgovac.hr

Branko Bobetić po struci je doktor veterinarske medicine. Nakon završenog studija na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu radio je u tvrtkama Koka Varaždin i Mesna industrija VIR Rijeka iz sastava poslovnog sustava Vindija. Tijekom rada u varaždinskoj Koki bio je zadužen za poslovanje peradarske industrije, počevši od primarne proizvodnje, mesne industrije te plasmana u komercijalnom sektoru, a potom i kao direktor te član uprave poduzeća Koka i VIR Rijeka. Od 2006. godine direktor je gospodarsko-interesnog udruženja (GIU) Croatiastočar.

Predstavite nam udruženje Croatiastočar. Koji su glavni ciljevi vašeg djelovanja?
GIU Croatiastočar neprekidno djeluje više od 50 godina. Od sredine 60-ih godina započinje djelovati kao Centrostočar pa Poslovna zajednica za stočarstvo, a od 1998. srednje i velike tvrtke u Hrvatskoj koje se bave uzgojem stoke i peradi te proizvodnjom mesa, mesnih i mliječnih proizvoda i jaja osnivaju neprofitno gospodarsko interesno udruženje. GIU Croatiastočar zastupa zajedničke interese tvrtki u svim segmentima iz stočarske proizvodnje i prateće industrije. Aktivno surađuje s državnim institucijama kao član radnih grupa i povjerenstava gdje svojim prijedlozima nastoji doprinositi opstojnosti, konkurentnosti i razvoju primarne stočarske proizvodnje i prateće industrije.

Svojim članicama a i svim ostalim institucijama s kojima surađuje dostavlja sve relevantne informacije te širok spektar podataka o trendovima proizvodnje, uvoza, izvoza, potrošnje te cjelokupne problematike na domaćem i stranim tržištima. Sa svojim članicama nastoji doprinijeti primjerenoj biosigurnosti u uzgoju stoke i peradi, zdravlju životinja i ljudi kroz visoku kvalitetu i nutritivnu vrijednost proizvoda.

Krenimo do mlijeka. Kakve je rezultate ostvarila industrija prerade mlijeka u 2018. u usporedbi s godinom prije?
Mliječnu industriju čini ukupno 40 otkupljivača mlijeka u Hrvatskoj, s time da prvih 10 prerađivača otkupljuje oko 95% svih količina mlijeka. Od ulaska Hrvatske u članstvo Europske unije mliječna industrija uspijeva održavati ukupnu godišnju preradu mlijeka na oko 640.000 tona. Prema agregiranim izvješćima Fine iz 2017. godine, poslovni prihodi mliječne industrije iznosili su 5,8 milijardi kuna, a zapošljavala je 3.150 djelatnika.

U 2018. godini ukupna proizvodnja mliječnih proizvoda iznosila je oko 430.000 tona, što je za 2% manje u odnosu na 2017. godinu zbog pada proizvodnje konzumnih mlijeka za 5%. Proizvodnja mliječnih fermenata bila je oko 93.000 tona što je povećanje za 8% u odnosu na prethodnu godinu, dok je proizvodnja vrhnja s 900 tona bila veća za 7%, a ukupno 34.000 tona proizvedenih sireva bilo je za 1% manje. U zadnjih sedam godina, slično kao i kod ostalih članica EU-a, u Hrvatskoj pada potrošnja konzumnog mlijeka u prosjeku za 2% godišnje. Uvoz svih vrsta mliječnih proizvoda u prošloj godini bio je oko 89.000 tona, dok je izvoz mliječnih proizvoda bio oko 50.000 tona.

Od ulaska Hrvatske u članstvo Europske unije do 2018. godine u prosjeku je udvostručen uvoz maslaca i sireva, dok je uvoz fermenata povećan za više od 50%. Izvoz mliječnih proizvoda u prošloj je godini bio veći za 7%, a u odnosu na 2012. najveći indeks rasta u izvozu bilježe fermenti sa 7%, dok je izvoz sireva povećan za blizu četiri puta. Udio proizvoda veće dodane vrijednosti, kao što su sirevi, maslac i mliječni namazi domaće industrije, za 30% je manji od EU prosjeka.

Koliko je iznosila proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj u 2018. godini te gdje nas to stavlja u široj perspektivi ostalih EU zemalja?
U prošloj godini ukupan otkup kravljeg mlijeka iznosio je 453.000 tona, što je pad otkupa za 5% u odnosu na 2017. godinu, dok je u odnosu na 2012. godinu riječ o padu za velikih 25%. Samodostatnost domaće proizvodnje mlijeka u prošloj godini, što je odnos između otkupljenih količina mlijeka i ukupne potrošnje mlijeka u mliječnim proizvodima, bila je svega 52%. Usporedbe radi, u 2012. godini samodostatnost je bila na razini od 75%. U odnosu na ostale članice EU-a, Hrvatska ima najnižu samodostatnost u mlijeku. U proizvodnji mlijeka samodostatnost svih članica EU-a u prošloj godini ima indeks od 114%, pribaltičke zemlje i zemlje sjeverne Europe imaju dostatnost od 136%, zemlje istočne Europe od 111%, zemlje središnje Europe od 125%, dok zemlje južne Europe imaju samodostatnost od 75%.

Zašto pada otkup mlijeka u zadnjih šest godina?
Pad otkupa mlijeka u zadnjih šest godina u korelaciji je s padom broja mliječnih krava u istom periodu. Ostale članice EU-a u 2018. su u odnosu na 2012. povećale otkup mlijeka za 12%, a uspijevaju održavati ukupni broj mliječnih krava na oko 23 milijuna grla. Prosjek isporuke mlijeka po mliječnoj kravi u Hrvatskoj je u prošloj godini bio 3.300 kg i gotovo da i nema povećanja isporuke u proteklih šest godina. Istovremeno, prosjek isporuke mlijeka po kravi u Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji je 6.450 kg te iz godine u godinu bilježe trend rasta isporuke mlijeka po mliječnoj kravi. Prosječni otkup mlijeka po kravi EU članica u prošloj je godini iznosio 6.850 kg.

Na pad otkupa mlijeka svakako utječe i pad broja isporučitelja mlijeka. Prvih 2.000 isporučitelja mlijeka u 2018. je godini imalo udio u isporuci svih isporučitelja oko 85% i njihova je prosječna isporuka mlijeka po kravi iznosila oko 5.000 kg, dok su ostali isporučitelji u prošloj godini isporučili tek nešto više od 1.000 kg mlijeka po kravi.

Koliko je isporučitelja mlijeka i otkupljivača mlijeka bilo na kraju 2018. godine te kakav trend bilježi njihov broj?
Na kraju 2018. godine ukupno je bilo 5.300 isporučitelja mlijeka, a tijekom godine bilo ih je oko 6.200. U Hrvatskoj se broj isporučitelja u zadnjih šest godina smanjuje prosječno za 10% godišnje, što je dvostruko veći godišnji pad isporučitelja od EU prosjeka.

Koliko je iznosila prosječna isporuka mlijeka po isporučitelju u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj je 2018. godine po isporučitelju bila prosječna isporuka mlijeka 73 tone, što je u odnosu na 2012. povećanje za više od 80%, ali je značajno manja isporuka u odnosu na EU prosjek koji iznosi 155 tona. Prvih 2.000 isporučitelja u Hrvatskoj lani je prosječno isporučilo oko 195 tona mlijeka.

Naši farmeri primarno se fokusiraju na mlijeko. Mogu li oni nešto promijeniti u svom tržišnom pristupu?
Uspoređivali smo strukturu outputa specijaliziranih mliječnih gospodarstava u Hrvatskoj s ostalim članicama pa je primjetno da ostala mliječna gospodarstva EU članica imaju značajno veći output od uzgoja ženske rasplodne teladi odnosno muške teladi za tov, što utječe i na dohodak gospodarstava. U svakom slučaju važno je da se smanji broj klanja domaće teladi i da se posveti veća pažnja uzgoju rasplodnih junica, ne samo za vlastite potrebe, već i za domicilno tržište i izvoz. Uz to, dio se farmera orijentira i na proizvodnju mliječnih proizvoda kroz lokalnu prodaju odnosno prodaju na kućnom pragu.

Koliko je iznosila otkupna cijena mlijeka od 2012. do 2018. godine u Hrvatskoj? Možete li to staviti u kontekst prosjeka otkupne cijene na razini EU-a?
Globalno tržište mliječnim proizvodima izrazito je volatilno, što je posljedica tržišnih poremećaja. U promatranim godinama najniže EU cijene mlijeka pa i mliječnih proizvoda bile su u 2015. pa i tijekom 2016., dok bi se u zadnje dvije godine mogle okarakterizirati realno stabilnim. Prosječna otkupna cijena kravljeg mlijeka realne kvalitete u Hrvatskoj od 2012. do 2018. godine bila je 32,77 eura za 100 kg mlijeka, što je za 2% manja cijena od prosjeka EU28, a za 9% veća cijena u odnosu na prosječnu otkupnu cijenu EU13 zemalja.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju povećao se i uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda. Kako se to odrazilo na domaći mliječni sektor?
Nakon ulaska Hrvatske u EU uvoz konzumnih mlijeka povećan je za više od 60%, uvoz fermenata za 50%, uvoz maslaca porastao je za 80%, dok je uvoz sireva gotovo 2,5 puta veći u odnosu na 2012. godinu. Udio uvoza sireva u potrošnji svih vrsta sireva u prošloj je godini iznosio više od 50%.

Ovakav enormni porast uvoza svakako je onemogućio povećanje ukupne proizvodnje, prije svega sireva pa dijelom i fermenata, unatoč povećanju izvoza fermenata i sireva. Indikativno je da zbog enormnog uvoza mliječnih proizvoda praktički nema trenda rasta ukupnog volumena prerade mlijeka.

Koliko je iznosila potrošnja mlijeka po glavi stanovnika u Hrvatskoj u 2018. godini?
Prošle je godine u Hrvatskoj industrijska potrošnja mlijeka u mliječnim proizvodima iznosila oko 210 kg po glavi stanovnika, što je u odnosu na prosječnu EU potrošnju od 265 kg za oko 25% manje. U odnosu na EU prosjek, potrošnja konzumnih mlijeka je na istoj razini, potrošnja fermenata nešto je veća, dok je potrošnja sireva po glavi stanovnika u Hrvatskoj za oko 30% manja i iznosi 13 kg. Nadalje, potrošnja maslaca i mliječnih namaza u Hrvatskoj manja je od 2 kg, što je za gotovo za 50% ispod EU prosjeka.

Prema podacima Eurostata, ukupan volumen prodaje mliječnih proizvoda domaće industrije u 2017. godini bio je na razini od 405.000 tona, dok je ukupni volumen prodaje svih grupa mliječnih proizvoda EU 28 članica istodobno iznosio 81,75 milijuna tona. Prosječna EU prodajna cijena svih grupa mliječnih proizvoda bila je 1,26 eura za kg, a u Hrvatskoj je prodajna cijena bila manja za 5%.

Možemo se sada okrenuti mesoprerađivačkoj industriji. Kakve je rezultate u prošloj godini ostvario ovaj proizvodni sektor?
U prošloj je godini kod ukupno 80 aktivnih klaonica goveda proizvedeno blizu 44.000 tona goveđeg mesa svih kategorija, a kod 50 aktivnih klaonica svinja oko 106.000 tona svinjskog mesa, što je povećanje proizvodnje goveđeg za 3%, a svinjskog mesa za 1%. U sektoru mesnog govedarstva lani je ostvaren rekordni izvoz živih goveda od hrvatske samostalnosti, preračunato u meso od oko 24.000 tona. Istovremeno, uvoz živih goveda, preračunato u težinu trupova, je oko 15.000 tona, što je 2% manje u odnosu na 2017. godinu. Uvoz goveđeg mesa svih kategorija u prošloj je godini bio 22.500 tona, što je gotovo 2,5 puta više nego u 2012. godini, dok je izvoz goveđeg mesa svih kategorija bio oko 7.600 tona. Potrošnja goveđeg mesa u maloprodaji u Hrvatskoj lani je bila oko 10 kg u odnosu na prosječnih 11 kg ostalih članica EU.

U sektoru svinjogojstva u 2018. je ostvaren rekordni izvoz živih svinja od oko 26.600 tona, preračunato u težinu trupova, što je 10% iznad razine izvoza u 2017. te rast od čak četiri puta u usporedbi s 2012. godinom. Uvoz živih svinja uglavnom se odnosi na odojke – volumen od 9.000 tona preračunato u meso i to je prosjek uvoza zadnjih pet godina. Prosječna potrošnja svinjskog mesa u maloprodaji po glavi stanovnika Hrvatske u zadnje je dvije godine iznosila 36 kg, što je gotovo 12% veća potrošnja u odnosu na EU. Povećanje potrošnje svinjskog mesa u zadnje dvije godine u Hrvatskoj rezultat je prije svega izrazito niske cijene nekih od kategorija svinjskog mesa.

U 2017. godini ukupna industrijska prodaja svih vrsta mesnih proizvoda u Hrvatskoj koja uključuje i izvoz iznosila je 96.000 tona, dok je EU industrijska prodaja svih vrsta mesnih proizvoda u 2017. godini dosegla 18 milijuna tona. Prosječna prodajna cijena svih vrsta mesnih proizvoda u Hrvatskoj nakon ulaska u članstvo EU-a, koja uključuje i izvoznu cijenu, bila je za 6% manja od EU prosjeka. Ukupna potrošnja svih vrsta mesnih proizvoda po glavi stanovnika u Hrvatskoj je u 2017. godini iznosila 25 kg, dok je prosječna EU potrošnja po glavi stanovnika bila dosta većih 35 kg.

Samodostatnost u sektoru goveđeg mesa u prošloj je godini bila na razini od 72%, što je pad samodostatnosti u odnosu na 2012. za 11%, a u sektoru svinjskog mesa samodostatnost je iznosila oko 63%, što je također pad samodostatnosti u odnosu na 2012. od blizu 10%. S druge strane, u prošloj je godini u odnosu na 2017. samodostatnost u sektoru goveđeg mesa povećana za 6%, a u sektoru svinjskog mesa za 2%.

Unatoč smanjenju samodostatnosti, može li se ustvrditi da je mesno govedarstvo i svinjogojstvo u nešto boljoj poziciji od proizvodnje mlijeka?
Općenito, svinjogojstvo u odnosu na govedarstvo u nešto je povoljnijoj poziciji i to ponajprije zbog znatno kraćeg ciklusa u proizvodnji svinjskog mesa u odnosu na proizvodnju goveđeg mesa i mlijeka. U cjelokupnom hrvatskom sektoru govedarstva zbog pada broja krava nedostaje teladi za tov kao i ženskog rasplodnog podmlatka. U zadnjih sedam godina prosječni godišnji uvoz teladi iznosio je 135.000 komada, a nakon što se od domaće teladi oduzme prosječno godišnje klanje od 41.000 komada ispada da u tovu i u uzgoju rasplodnog ženskog podmlatka ostaje svega ispod 100.000 komada domaće teladi.

Već su sada prisutne poteškoće u nabavi teladi iz uvoza, a valja imati na umu da Europska komisija procjenjuje do 2030. godine pad ukupnog broja krava za 5%. Sve ukazuje na nužnost realnog sagledavanja u ukupnom hrvatskom govedarstvu s obzirom na dosadašnje negativne trendove radi izrade strateškog i održivog programa revitalizacije govedarstva u Hrvatskoj. Iako je u svinjogojstvu proizvodni ciklus znatno kraći veliki je problem nedostatak odojaka za tov. U prošloj je godini od registriranog klanja svinja u Hrvatskoj nedostajalo gotovo 30% odojaka iz domaće proizvodnje ne računajući pritom ukupno povećanje utovljenih svinja u narednim godinama.

Mesoprerađivačka industrija u sektorima crvenog mesa, prema podacima Fine, u 2017. je godini imala oko 220 proizvodnih subjekata s više od 7.000 zaposlenika te poslovnim prihodom od oko 7,5 milijardi kuna.

Mesna industrija Vajda krajem svibnja realizirala je investiciju u rekonstrukciju pogona za preradu mesa. Kako gledate na ovo ulaganje Grupacije Pivac, ali i na velike investicije drugih kompanija iz sektora kao što su Žito grupa i PIK Vrbovec?
Ohrabrujuća je odluka Grupacije Pivac za ulaganje u modernizaciju i rekonstrukciju pogona u PPK Karlovac i MI Vajda, ali i vrlo značajne investicije koja je u tijeku za proizvodnju pršuta. Kroz investicije u mesoprerađivačke kapacitete Grupacija Pivac povećava domaću proizvodnju svinja i junadi za klanje što, u svakom slučaju, doprinosi značajnom povećanju dodane vrijednosti u ukupnom lancu proizvodnje te povećanju zaposlenosti. Velike investicije u prethodnim godinama kod PIK-a Vrbovec te nedavne investicije Žito Grupe doprinose značajnom povećanju trajnih kobasičarskih i suhomesnatih proizvoda visoke kvalitete i visoke dodane vrijednosti kako za domaće tržište, tako i za izvoz.

Posvetimo se sada peradarskoj proizvodnji. Kakvi su trendovi u ovom proizvodnom segmentu?
U prošloj godini na bazi bilance jednodnevne peradi ukupna se proizvodnja svih vrsta mesa peradi procjenjuje na blizu 90.000 tona, što je povećanje za 3% u odnosu na prethodnu godinu, a u odnosu na 2012. godinu riječ je o povećanju od 9%. U proteklim godinama brži rast bilježi proizvodnja purećeg mesa u odnosu na proizvodnju pilećeg mesa. Proizvodnja mesa peradi u Hrvatskoj vertikalno je integrirana od proizvodnje rasplodnih jaja, jednodnevne peradi, stočne hrane, uzgoja i procesne industrije.

Prema podacima Fine, u 2017. je godini 158 poduzetnika koji se bave proizvodnjom mesa peradi i konzumnih jaja ostvarilo poslovni prihod od 2,5 milijardi kuna te su imali 3.500 zaposlenika. Nositelji peradarske proizvodnje gotovo da ne raspolažu s poljoprivrednim površinama pa u ovom sektoru nema subvencija, a jednako su tako u pretpristupnom razdoblju i nakon ulaska u članstvo EU-a vrlo skromno bila korištena i sredstva iz europskih fondova. Prosječna veleprodajna cijena pilića grill obrade u Hrvatskoj od 2012. do 2018. godine bila je 1,89 eura, što je na razini veleprodajne cijene EU članica. U prošloj je godini ukupan uvoz mesa peradi te paniranih proizvoda premašio 27.000 tona, što je povećanje za 2%, dok je izvoz bio 16.000 tona čime je bio za 6% veći u odnosu na 2017. godinu.

U odnosu na 2012. godinu u prošloj je godini uvoz i izvoz mesa peradi povećan za više od 50%. Prosječna maloprodajna potrošnja mesa peradi u Hrvatskoj je u 2018. bila 23,5 kg po stanovniku, što je gotovo 5% manje u odnosu na EU prosjek. U sektoru proizvodnje konzumnih jaja procjenjuje se kako je lani kod robnih proizvođača proizvodnja konzumnih jaja premašila 500 milijuna komada te je riječ o povećanju u odnosu na 2012. za više od 30%.

Nedavno ste iznijeli podatak da je pokrivenost uvoza izvozom u prvih devet mjeseci prošle godine iznosila svega 39 posto kada je riječ o živim životinjama, mesu, mesnim i mliječnim proizvodima. Je li se što promijenilo nabolje na razini cijele 2018. godine?
Vrijednost ukupnog uvoza poljoprivredno prehrambenih proizvoda u 2018. je godini iznosila 3,030 milijardi eura, a vrijednost izvoza 2,027 milijardi eura. Udio u vrijednosti uvoza živih životinja, mesa, mesnih te mliječnih proizvoda i jaja bila je 784 milijuna eura, što je 26% ukupnog uvoza, dok je realiziran izvoz u vrijednosti 323 milijuna eura, što čini 16% udjela u ukupnom izvozu poljoprivredno prehrambenih proizvoda. Pokrivenost uvoza izvozom u sektoru živih životinja i prateće industrije u 2012. godini bila je na razini od 39% da bi zbog manjeg obujma izvoza na CEFTA tržište u 2014. pala na svega 30%, dok je u 2018. godini pokrivenost uvoza izvozom u ovim sektorima ipak došla na nešto boljih 41%.

Redovito ste upozoravali i na prekomjerni uvoz pojedinih vrsta mliječnih i mesnih proizvoda i dampinških cijena. Možete li to prokomentirati?
Nakon ulaska Hrvatske u članstvo EU enormno je povećan uvoz nekih grupa mliječnih i mesnih proizvoda i pojedinih kategorija mesa s intra tržišta po izrazito niskim cijenama. Primjerice, u prošloj se godini uvozilo trajno mlijeko iz nekih članica EU-a po uvoznim cijenama i ispod 0,40 eura za litru pa kada se usporedi otkupna cijena mlijeka u tim zemljama, trošak industrije i prijevoza, postavlja se legitimno pitanje jesu li pokriveni svi troškovi.

Slična je situacija i s polutvrdim sirevima u tipu gaude. Analizirajući izvoz ovih proizvoda zemalja izvoznica na intra tržištu, primjetno je da te proizvode na intra tržištu izvoze po 15, 20 pa čak i 50 posto većoj izvoznoj cijeni. Na primjeru polutrajnih kobasica iz Italije razlika između izvozne cijene u Hrvatsku i na ostala EU tržišta gotovo je dvostruka. Ovakva situacija uzrokovala je deflaciju prodajnih cijena proizvoda mesoprerađivačke i mliječne industrije koja je trajala gotovo tri godine ili dvostruko duže nego kod ostalih članica, a deflacioni indeks dvostruko je veći u odnosu na ostale članice EU-a.

Veliki ste zagovornik kvalitete domaćih proizvoda te ste znali vrlo oštro naglašavati potrebu za jačom kontrolom uvoznih proizvoda. Jesu li te kontrole adekvatne?
Kontrole namirnica u prometu moraju biti kontinuirane. Naše renomirane tvrtke koje proizvode mliječne i mesne proizvode sprovode tijekom godine na stotine tisuća analiza, od komponenti za stočnu hranu kroz uzgoj te proizvodnju gotovih proizvoda. Kod kontrole namirnica animalnog podrijetla nije dovoljna samo kontrola mikrobiološke ispravnosti, već bi trebalo ustrojiti analizu nutritivne vrijednosti proizvoda koji su cjenovno pozicionirani na izrazito niskim razinama.

Na kraju razgovora, da zaokružimo. Naravno da rješenje u bilo kojem gospodarskom sektoru nije jednostavno te obuhvaća brojne društveno-ekonomske i demografske preduvjete, ali imajući sve to u vidu što smatrate da bi se trebalo poduzeti kako bi se stanje u ovim proizvodnim sektorima podiglo na višu razinu i osigurala njihova održivost u srednjem i dugom roku?
U prošloj su godini u sektorima proizvodnje mesa zabilježeni pozitivni trendovi kroz rast proizvodnje i potrošnje, smanjenje uvoza te povećanje izvoza što je, pored ostalog, rezultat vladinih mjera, Ministarstva poljoprivrede i samih poduzetnika. Na povećanje potrošnje mesa zasigurno je utjecalo smanjenje PDV-a te povećanje kupovne moći potrošača.

U cilju povećanja konkurentnosti domaće proizvodnje očekuju se daljnja porezna i administrativna rasterećenja poduzetnika, prije svega kroz smanjenje inputa na koje vladine institucije mogu utjecati, kao što su cijene u potrošnji industrijskih energenata i ostalih troškova. Značajan doprinos dalo bi i uravnoteženje stope PDV-a kod mesnih proizvoda te ostalih mliječnih proizvoda u odnosu na ulazne inpute.

Srednjoročna Strategija hrvatske poljoprivrede koja je u fazi izrade treba definirati prioritetne sektore koji mogu biti konkurentni kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu. Stočarstvo i peradarstvo generalno su najveći multiplikatori bruto dodane vrijednosti s obzirom na to da su vezani na žitarice i uljarice te pritom četiri do šest puta multipliciraju zaposlenost i doprinos lokalnim i državnim proračunima.

Strategija bi u sektoru govedarstva, koje je u najsloženijoj situaciji, trebala definirati minimalne uvjete i mjere održivog i konkurentnog mliječno-mesnog govedarstva u srednjoročnom periodu kod obiteljskih gospodarstava na regionalnoj razini. Za novo programsko razdoblje potrebno je izraditi cjelovitu analizu potrebnih investicijskih ulaganja u sve sektore s time da u primjerenom odnosu sredstva trebaju biti dostupna kako primarnom sektoru, tako i pratećoj prerađivačkoj industriji.

U izvozu, uz angažman poduzetnika, bitna je sinergijska podrška državnih institucija i gospodarske diplomacije. Važno je znati kako opstojnost i razvoj svih sektora, uključujući i povećanje samodostatnosti, ovisi o sveobuhvatnim mjerama koje rezultiraju kvalitetom, povećanjem proizvodno ekonomske produktivnosti, što za posljedicu ima rast konkurentnosti kako na domaćem, tako i na vanjskim tržištima.