Kvaliteta crtičnih kodova – zašto je važna?

Najbolja praksa je pokazala da i izvrstan proizvod može doživjeti neuspjeh ako je crtični kod nečitljiv. Ako se kod na POS-u mora ručno unositi, to oduzima puno vremena, podložno je greškama i općenito usporava cijeli proces prodaje, a posljedično smanjuje dobit

Dana 26. lipnja 1974. u Marsh Supermarketu u gradiću Troy u američkoj saveznoj državi Ohio skupno je pakovanje Wrigley’s Juicy Fruit skenirano ručno izrađenim laserskim čitačem. Ostvarena je prva prodaja na POS-u upotrebom barkoda te je otvorena nova strana u konceptu prodaje u trgovinama. Priča može početi.

Od ovog događaja prošlo je 45 godina, no, iako je u međuvremenu došlo do mnogobrojnih tehnoloških inovacija i promjena, crtični kod još je uvijek “žilav” i ne da se samo tako maknuti sa scene. Jednostavnost njegove primjene i izuzetno niski troškovi aplikacije još dugo će ga činiti nezamjenjivim nositeljem informacije, ne samo u FMCG sektoru, nego i u mnogim drugim sektorima.

Kako bi na najjednostavniji mogući način objasnili pitanje iz naslova, krenimo od objašnjenja kako crtični kod uopće funkcionira. Dakle, ljudski rod tisućama godina koristi različite vrste pisama (latinica, ćirilica, glagoljica, kinesko pismo itd.) kako bi zapisao određene informacije. Kada se pojavila potreba za strojno čitljivim pismima, tj. za automatskom identifikacijom, osmišljen je koncept nove vrste “pisma” u obliku tankih i debelih crtica, popularno nazvanog barkod (crtični kod, prugasti kod, linijski kod, paličasti kod, štapičasti kod, zebrasti kod, daskasti kod, EAN kod, GS1 kod). Važno je naglasiti razliku između simbologije i sadržaja.

Isti sadržaj može biti zapisan u različitim simbologijama. Kada govorimo o crtičnom kodu, govorimo o simbologiji. Crtični kodovi mogu biti jednodimenzionalni (npr. Code39, Codabar, 2/5interleaved, Code128, EAN, UPC…) ili dvodimenzionalni (PDF-417, Aztec, QR, DataMatrix, MaxiCode…). Moguće su i kombinacije, tzv. stackirani kodovi. Danas su u najširoj primjeni jednodimenzionalni kodovi, zbog svoje jednostavnosti, ali i zbog široko rasprostranjene opreme za čitanje (barcode reader ili POS reader). Službena definicija glasila bi ovako: Crtični kod je smisleni niz paralelnih tamnih linija i svijetlih međuprostora, tzv. modula, precizno utvrđenih dimenzija koje su otisnute na etiketi ili direktno na ambalaži proizvoda.

Najčešće greške u praksi
• Odabir simbologije crtičnog koda:
Simbologije koje se moraju moći očitati na POS-u su EAN-13, EAN-8, UPC-A, UPC-E. Oni koji samostalno izrađuju crtični kod korištenjem nekog od besplatnih dostupnih alata na internetu, najčešću grešku naprave već u ovom prvom koraku. Najčešće korištena simbologija je EAN-13 te treba odabrati nju.

• Dimenzije crtičnog koda:
Crtični koda mora imati dimenzije u dozvoljenim granicama. Osnovne (nominalne dimenzije, faktor 1 ili 100%) definirane su standardom i dostupne su u GS1 Generalnim specifikacijama ili na web stranicama: https://www.gs1hr.org/. Granice umanjenja idu do 80% nominalnih dimenzija ili uvećanja do 200% nominalnih dimenzija. Dizajneri vrlo često idu ispod 80% nominalnih dimenzija. Crtični kod tada postaje nečitljiv ili teško čitljiv zbog pogrešaka koje nastaju ovisno o tehnologiji tiska, a to su izraženije što je crtični kod više umanjen.

• Kraćenje po visini:
Isto kao i kod dimenzija. Vrlo česta greška. Dio koda koji ostane može biti vrhunske kvalitete, ali vjerojatnost očitavanja od prve drastično pada što je kod više kraćen po visini. Skener dugo traži aktivni dio crtičnog koda kad je ovaj kraćen po visini.

• Boja crtičnog koda i boja podloge:
Najjednostavnija uputa glasila bi: crne crtice na bijeloj podlozi. Ono što nikako nije čitljivo su crvene ili žute crtice na bijeloj podlozi. “Negativ” – bijele crtice na crnoj podlozi, također je nedozvoljena kombinacija. Treba izbjegavati i prozirne podloge, kao i zrcalno reflektirajuće podloge (srebrna ili zlatna). Ako je tisak u boji, crtice mogu biti u nekoj od boja (osim prije spomenutih crvene i/ili žute), ali tako da je u pitanju jedna od osnovnih boja koje se koriste u tisku. Ako je boja kombinacija neke od osnovnih, često nastaju problemi.

• Svijetle margine:
Lijevo i desno od crtičnog koda moraju biti ostavljeno prostori u kojima nama nikakvih tekstova, grafika ili drugih elementa. Ovi prostori služe skeneru kako bi prilikom skeniranja pronašao crtični kod i odvojio ga od ostalih grafičkih elemenata deklaracije na etiketi ili ambalaži.

• Položaj crtičnog koda na ambalaži:
Mora biti takav da kada se proizvod stavi u ambalažu, zatvori i pripremi za stavljanje na policu trgovine, da ne dođe do deformacije, presavijanja ili prekrivanja nekim od dijelova zaštitnih folija ili slično. Npr. prilikom pripreme za tisak i nakon otiska kod bude čitljiv, ali nakon presavijanja rubova crtični kod bude prelomljen jer je preblizu rubu. Ili, ako je crtični kod na foliji kojom se omata proizvod. Na ravnoj foliji kod je čitljiv, ali nakon pakiranja preko koda pređe mjesto “vara” na ambalaži.

• Greške ovisne o primijenjenoj tehnologiji tiska:
U nekim klasičnim tehnologijama tiska dolazi do interakcije boje i podloge pri čemu se ili boja razlijeva i prejako upija u podlogu ili se pak kod sušenja previše skupi. Ovo je poznato kao pojam “prirast” pri tisku pa prilikom izrade negativa treba o ovome voditi računa.
Za razliku od ranih dana prije 45 godina, danas se crtični kod generira korištenjem računalnih programa u kojima se svi ovi parametri mogu vrlo precizno podesiti i simulirati. Tu leži i osnovna razlika između “besplatnih” aplikacija s weba i profesionalnih aplikacija za profesionalnu primjenu.

Verifikacija barkoda
Kao i u svakom poslu, izvođači/realizatori kreiraju svoje uratke, pa tako i crtični kod na različite načine, različitim alatima, ali i s različitim poznavanjem pravila za realizaciju crtičnog koda. Rezultat su crtični kodovi različite kvalitete. Neki od njih su čitljivi, neki su teško čitljivi, a neki su potpuno neupotrebljivi. Postoje standardi koji se bave ovom tematikom.

ISO/IEC 15416 standard za ispitivanje kvalitete linearnih crtičnih kodova, definira i opisuje metodu za procjenu kvalitete simbola crtičnih kodova nakon što su tiskani. GS1 koristi ISO/IEC metodu, no određuje minimalnu ocjenu potrebnu za svaku simbologiju GS1 crtičnog koda, na temelju vrste simbologije, načina korištenja, ili na temelju informacije koju sadrži.

ISO parametri koji se verificiraju su dekodabilnost, kontrast simbola, refleksivnost, kontrast rubova, modulacija i defekti. Radi se o specifičnim fizikalnim veličinama koje su mjerljive korištenjem posebnog uređaja koji se zove verifikator. Osim ovih ISO parametara ocjenjuju se i dodatna svojstva kao što su X-dimenzija (to je širina najuže linije u crtičnom kodu), širina lijeve i desne svijetle margine (to su prostori lijevo i desno od samog crtičnog koda u kojima ne smije biti nikakvih zapisa), širina i visina crtičnog koda, smještaj crtičnog koda na ambalaži, boja crtičnog koda i boja podloge. Svi ovi parametri, ako nisu ispravno odabrani i izvedeni, mogu značajno utjecati na čitljivost crtičnog koda.

Ured GS1 Croatia raspolaže laboratorijem za verifikaciju svih vrsta 1D i 2D crtičnih kodova bez obzira jesu li iz GS1 skupa ili nekih drugih simbologija. Nakon analize dobiva se detaljno izvješće o napravljenoj verifikaciji, kako bi se mogle napraviti potrebne promjene te kako bi bili sigurni da se barkodovi skeniraju pravilno već prvi put, svaki put, diljem svijeta.

Najbolja praksa je pokazala da i izvrstan proizvod može doživjeti neuspjeh ako je crtični kod nečitljiv. Ako se kod na POS-u mora ručno unositi, to oduzima puno vremena, podložno je greškama i općenito usporava cijeli proces prodaje, a posljedično smanjuje dobit. Neki trgovci čak financijski penaliziraju dobavljače koji imaju nečitki crtični kod na ambalaži proizvoda, a najgora je kazna odbijanje ulistavanja takvih proizvoda na police trgovine.

mr.sc. Damir Šegović
Tehnički savjetnik
dsegovic@gs1hr.org
GS1 Croatia