Mali štacun – veliki ljudi

Mali štacun obiteljski je dućan koji je odavno prerastao okvire kvartovske trgovine i postao svojevrsno kultno mjesto druženja. U nastavku donosimo priču o još jednom zanimljivom danu u životu trgovaca…

Napisala: Zagorska šopingholičarka

– Iiii kaj sad delaju? Se vidi kaj?
– Čekaj, teško mi je balansirati na ovim gajbama – Goc će istežući vrat iznad svjetlarnika nad šefovim uredom. – Ha, mmm, jooj, …samo da ovo vidite!
– Govori ili odi dolje da i mi malo škicnemo – Božica će.
– A aaa sjedi mu u krilu… otkopčala gornji gumb na kuti… Isusek…
– Daj miči se da i mi vidimo ili gukni i obriši te sline.
– Ona mu po-pokazuje dekolte a aa on…
– … a on?
– On se uopće ne buni.
– Iiii dalje…? Daj detalje, malo sočnije, da se i mi možemo uživjeti.
– Pa pa pa … ovoga …, ako ovak’ nastavi i ja ću si morati otkopčati po koji gumb.
– Je l’ još samo gleda?
– Gleda…
– I dalje … … se vidi što… kaj gleda?
– Mali mrav, mali mrav u njedrima nest’o … zapjevuši Goc.
U to se izmaknu kištre pod nogama i naš vam se junak Goc svom snagom složi na pod a kutije preko njega uz veliki tresak. Iz ureda izjuri šef a za njim i nova djelatnica Štacuna popravljajući kutu i frizuru.
– Do vraga i bestraga, što vi ovdje radite? Zar nemate pametnijega posla nego špijunirati moj ured.
Izvol’te se nacrtati za police i blagajne a mene i našu novu ispomoć pustite da razjasnimo pojedinosti oko posla.
– Meni ih niste tak tumačili – pobuni se Božica.
– A kaj ti je možda žao? – kiselo će Goc masirajući leđa u predjelu L-4 L-5.
– Nisam tako mislila. Fuj, ples u krilu!
– Nije to bio nikakav ples. Jadnica mi se sažalila. Umrla joj je baka pa sam je htio utješiti.
– Meni je umro kanarinac. Sutra je sprovod. Jako sam žalostan, mogu li dobiti slobodan dan?
– Goc, urazumite se…
– Mene nitko nije tješio kad mi je umro deda – oglasi se Mirica.
– Zato što si ti već tad bila prestara za krilo. Tješe se samo one do 25-e. Ostale se sažalijevaju – zajedljivo će Goc.
– A tebi je žao što nisi na njegovom mjestu – tresne ga Božica muhoklopom na akciji. – Tak nam reci, a mi mislile da radimo sa sv. Franjom.
– Ma nisam ja to tak mislio ….
– Ne ja sam. A, zašto ste njoj odmah dali novu kutu i držite joj upute o zaštiti na radu cijelo jutro za pomoćnog trgovca.
– Odi, milo, ja ću ti pokazati kak se slažu police i briše prašina – uzme je Mirica za ruku i odvuče za najudaljeniju policu u trgovini. – Viš’ tu ti je radno mjesto, ovo su artikli kojima popunjavaš policu.
– A meni je šef rekao da ja to ne moram raditi pošto nemam iskustva. Predložio mi je da mu pomažem u administrativnim poslovima. Ja se ne smijem naprezati ni uzbuđivati.
– Šefeee, je l’ to istina? – zadere se Mirica.
– Jeste l’ to odlučili prije “tješenja” ili poslije? – namrgođeno će Božica.
– Ne znam, riješit ćemo taj nesporazum. Pustite me sad na miru, imam važnoga posla. A malu pošaljite u skladište da lijepi etikete do gableca. Vas dvije se pohvatajte s tim artiklima dok niste na blagajni.
– I da po običaju preskočimo gablec.
– Aha, ‘ste čule! Mi s diplomama ipak imamo prednost – zahihoće se nova djelatnica namještajući uzorak na hulahupkama.
– Dabogda joj otišla nit! Poglej ti samo te cipele. A zaštita na radu? Borosane i ta spika?
– Da mi je samo znati o kakvoj se tu diplomi radi – gruntala je Mirica.
– Iz diplomacije – mudruje Goc – samo dobar diplomat može do radnog mjesta bez obaveze i odgovornosti.
– Ta je diploma k’o i počasni doktorat Glazbene akademije za specijalni doprinos u građevini. Kod nas se ti doktorati prenose s koljena na koljeno. S ujaka na nećaka, sa strica na sinovca, k’o štafeta.
– Bogati, mi smo narod s najznanstvenijom populacijom na svijetu. Sve sam znanstvenik do znanstvenika, a država nam pokusni kunić.
– Najbolji su mi ovi s prometnim doktoratima. Imamo na tisuću diplomanata i doktoranata a nisu našli nijednog da pošteno uspostavi promet na našim ulicama – odgovara Mirica istežući vrat među policama.
– Kad ne znaju što bi, raspale još jedan kružni tok pa nek se bedaki obrću i okreću do besvijesti k’o na ringišpilu. A kad im se zavrti u glavi, sretni su kad pronađu pravi put do posla i natrag.
– Takvi stručnjaci, a ne znaju se dogovorit ni oko cijene radova – čudi se Božica. – Počnu s jednom cijenom a već idući mjesec se sve utrostruči. Tko im samo da te diplome i doktorate kad računati ne znaju.
– Isti onaj koji je šumarima odobrio doktorate iz ekologije pa sad ruše stabla gdje i kad stignu – ljutito će Mirica. – Eno jučer muž prošetao ostacima šume a kad tamo iza jednog preostalog debla sakrila se čitava obitelj lisica, krdo divljih svinja, sova ušara, orao štekavac, nekoliko vjeverica, puh i dva ježa. Nemaju više kud, sve posječeno. Svi žive u miroljubivoj koegzistenciji, sklopili pakt o nenapadanju i izokrenuli hranidbeni lanac. Odsada vuk, svinja i medvjed samo pasu.
– Kažu neki da migriraju u Sloveniju. Na granici natpis “Dobro nam došli” a s lijeva i s desna duž granice razvukli bodljikavu žicu umjesto osmijeha.
– Još smo u školi čitali Nazorovu lektiru o sječi velebitske šume od strane Mlečana. A sad smo sami sebi Mlečani.
– Eto im sad njihove Venecije, klima se na našim nogama i tone, a naša će podsljemenska stambena zona uskoro zakucati Donjem gradu na vrata! Kuća putujuća.
– Zamislite samo ovakav oglas: Prodajem kuću. Prešla samo pedesetak metara – nizbrdo.
– Niš’ zato, moći ćemo se pohvaliti najvećim naseljem mobilnih kućica na svijetu!
– Nova turistička atrakcija: prespavati noć u pokretnoj kući bez kotača!
– Predlažem da sva ta znanstvena krema počne zasađivati nove sadnice dok još ima vremena – ekološki je osviještena Mirica. – Neće ih ni doktorati spasiti klizišta.
– Ajd’ zamisli, napraviš prekršaj i zaustavi te policajac a ti “bu!” izbaciš mu doktorat pred nos pa nek’ se usudi kazniti te!
– A znaš li razliku između “pravih” i “krivih” doktora znanosti?
– Nemam pojma.
– Pa onaj “pravi” skuplja boce i vozi stari auto, a ovaj “krivi” vozi samo najnovije modele direkt iz salona odjeven po najnovijoj modi. Ono zlatni lanac, mobitel k’o televizor, televizor k’o nogometno igralište… žena manekenka.
– A što vi tu mumljate i mudrujete cijeli dan? Primite se posla i da vas nisam čuo! Vi ćete voditi politiku u mom dućanu. I pazite se, dolazi mi ministar za lov i ribolov sa sinom. Samo lijepo i prijazno s njima. Mnogo su me zadužili.
– Onda je najbolje da naručite po jedan doktorat za obojicu. Zaslužili su – podrugljivo će Goc.
Šef se naroguši, ali odustane od daljnje rasprave, okrene se na peti i krene pripremati ražanj za svoje preuzvišene goste.
– Da ministar za lov! – ljutito će Božica. – Pih, prije bih rekla da je ministar za lov u mutnom kad je uspio zamračiti tolike nekretnine u poreznoj kartici!
– Ah, Božice, jesi i ti naivna! Pa tko će ti ispunjavat’ tolike rubrike s katastarskim brojevima. Ne može se voditi politika i ispunjavati porezne kartice.
– Imaš pravo, lakše je sve prebaciti na pokojnu babu i familiju, pa još dobiješ stan za odvojeni život.
U to se nova pripravnica pojavi na vratima ureda spremna za izlazak.
– Šefe, ja spremna.
– Eto i mene u sekundi, užurbano će šef.
– A mi, naš gablec – zavapi Mirica tresući prašinu svojom čarobnom krpom.
– Vi mi se pazite i neka sve blista kad nam ministar ušeta u Štacun. Neka odmah odabere artikle po mjeri i želji i da ste mu sve lijepo upakirali u celofan s mašnom k’o pravom gospodinu.
– Jeste li čuli šefa – pripravnica će popravljajući ruž i polijevajući se parfemom Dolce&Gusto. – A sad ćao ekipo, čeka nas važna papirologija.
– Moš’ si mislit’ – Božica će ojađeno – samo kad mu nazovem gazdaricu, ima da lete lonci i poklopci! Morat će svoju “papirologiju” skupljati po nogostupu zajedno sa zubnim implantatima.
– ‘Ajde Božice, smiri se, udri brigu na veselje – Goc će opušteno te preko razglasa navije Škoru do daske.
Drmaju bećarci, vibriraju police, podrhtavaju boce, a kupci privučeni dernekom ulaze jedan za drugim kao da je rasprodaja.
– A kaj se tu slavi? – znatiželjno će baka Milka. – Da nije kakva proslava povodom predsjedničkih kandidatura?
– Jest, baka Milka – veselo će Božica – luda zabava. Čekamo ministra ulova i izlova.
– ‘ Ajme!, iđen se ja onda kuć’ uredit’ – uzbuđeno će lipa Mare u nadi da će ufatit’ kakvog mladoženju. Zadnji joj vlak već bježi!
– Joj, meni, a so was, takvoga nekaj? – čudi se gospođa Švabica. – Nepristojni Balkanci, bez reda i discipline.
Božica se raspojasa, raskopča kutu, pa udri “šerafiti žarulje” u ritmu Škorinih poskočica ispred blagajne.
– Majko mila, pa kud baš Škoro u Štacunu? – čudi se Gospođa Bio&bio prekapajući po zelenjavi duboko se nećkajući između stare blitve i mlitavog špinata.
– A znate kako je, treba se ufurati u tu predizbornu kampanju! – Goc će prpošno te glavom pokaže na plakat s likom predsjednice Kolinde u izlogu Štacuna. – Ljepotica i zvijer!
– Ta ti je prava – dobaci mu gospodin Zlatkec i zafućka uz Škorine rime – Predsjednica nam je za oko a Škoro za dušu.
– To ste tak lijepo sročili, gospon Zlatkec, da ću si odmah kupiti Škorin CD – dodvori mu se gospođa Švabica, a Zlatkec joj se fino gospodski nakloni.
– Je, prosim lepo gnedige Frau, kis die Hand – šarmantno će Zlatkec u stilu stare zagrebačke škole.
– Ako ništa, Škoro nam je ekonomski doktor, tu spora nema – nadodaje Goc u prolazu.
– Tak’ je, biznismen od glave do pete – gospođa Predsjednikovica će – i još k tome lepo popeva! Ja bih ga mogla cijeli dan poslušati! Ma k’o slavujček je.
– Jest, može se reći da je on doktorirao na slavonskim bećarcima i dobro mu stoje – mudruje gospon Zlatkec – i kaj se mene tiče može svoje govore slobodno otpjevati.
– Slavujček s Pantovčaka – pridoda Goc zaneseno – ha, kako vam to zvuči?
– Pobjednički! – dometne Božica. – Bar će nam biračko tijelo pjevajući ići na izbore. Tko ne zna Škorine pjesme, izuzima se s biračkog popisa. Eto, tak’ bih to ja!
– Joj, jedva čekam te izbore! Pa kad tamburice zagude s Trga Bana Jelačića – Zadnju želju, Pola života i Vrijedilo je… – Mirica će.
– Ili Ne dirajte mi ravnicu, ravno s Medvedgrada, podno Sljemena!
– Bit će napeto do kraja! – uzbudi se gospon Zlatkec.
– Predsjednica nam je lijepog tijela, a Škoro nam još ljepše pjeva! – odrecitira Goc a kupci ga nagrade srdačnim pljeskom baš u trenutku kad se na ulazu pojavio najavljeni ministar lova i ribolova. Zastane zapanjen, začuđen i zbunjen srdačnom dobrodošlicom.
Što ćeš, mali dućan – veliki ljudi.