Hrvatsko ratarstvo ima potencijal za rast, no rezultati najboljih proizvođača u ratarskoj proizvodnji pokazuju da svi potencijali nisu iskorišteni te da su potrebni transfer novih znanja i tehnologije, kao i izgradnja preradbenih kapaciteta, kaže se u analizi konzultantske tvrtke Smarter.

Preradbeni kapaciteti potrebni su kako se ne bismo sveli na izvoznika jeftine sirovine, a uvoznika skupih finalnih proizvoda, mesa, mlijeka i pekarskih proizvoda, kažu u Smarteru.

Prema podacima koje iznose, najvažniji izvozni proizvod ratarstva – kukuruz, hrvatski poljoprivrednici su u 2020. zasijali na 258.000 hektara, a očekivani prosječni prinos je 8,8 tona po hektaru što znači da će Hrvatska raspolagati s više od 2,27 milijuna tona kukuruza. Kako se zbog devastacije stočarstva domaća potražnja za kukuruzom zadnjih desetak godina smanjila, površine zasijane kukuruzom u tom su razdoblju smanjene za čak 18 posto, no uslijed povećanja prosječnog prinosa došlo je do nešto manjeg pada (oko 10 posto) ukupno proizvedenih količina.

U Smarteru kažu kako je kod te kulture, posebice zadnje tri godine, Hrvatska daleko bolja od prosjeka EU 27. Osim u godinama s izrazitim vremenskim ekstremima, Hrvatska je od ulaska u EU, po prinosu po hektaru ili u prosjeku ili iznad prosjeka EU. Posljednje tri godine Hrvatska je po rezultatima proizvodnje uspjela dostići poslovično dobre Francuze, ali smo još daleko od relativno stabilne i kontinuirane proizvodnje po hektaru, kao što je to u Španjolskoj ili Grčkoj, odnosno u Austriji. Naprednije države imaju prinos kukuruza od 12 tona po hektaru, navodi se u analizi.

Slične rezultate pokazala je i analiza proizvodnih prinosa pšenice, gdje najbolji proizvođači u Hrvatskoj već nekoliko godina bilježe prosječne prinose od 10 tona po hektaru.

Iznad prosjeka EU 27 u proizvodnji suncokreta, renesansa soje
U Smarteru ističu da je suncokret kultura kojoj kontinuirano 12 godina rastu prosječno ostvareni prinosi u Hrvatskoj, te su iznad prosjeka EU 27, s tim da su se zadnjih godina ozbiljno povećavale i zasijane površine. U odnosu na pet najboljih zemalja u EU, po prinosu suncokreta u posljednjih pet godina smo najbolji i u toj proizvodnji možemo biti izuzetno konkurentni, te uz stabilizaciju i rast potražnje, kao i smanjene oscilacije u cijeni, možemo konkurirati i u izvozu, kažu u Smarteru.

Tu je, kako dodaju, riječ ne samo o sirovini nego i ulju i stočnoj hrani, što potvrđuju najbolji proizvođači u Hrvatskoj čiji prosječni prinosi daleko premašuju prosjek od tri tone po hektaru, te su već na 4,5 tona.

Kada je riječ o soji, ističu da je ta kultura od 2012., kada su hrvatski proizvođači proizveli svega 97.000 tona domaće soje, zahvaljujući europskom projektu “Dunav-soja” i povezanim potporama za sjetvu NON-GMO soje, doživjela renesansu, što zadnje tri godine potvrđuje rekordno proizvedena količina od preko 240.000 tona.

“Trend u kretanju proizvodnje soje dokazuje činjenicu da se u samo pet godina može preokrenuti i podići, čak udvostručiti proizvodnja određene poljoprivredne kulture, kada to postane strateški cilj te se za njegovo ostvarenje ulože odgovarajuće i kontinuirane potpore. Nažalost, to je bio strateški cilj EU, a Hrvatska je samo pokazala da puno bolje sluša i provodi europske ciljeve od svojih vlastitih”, naglašavaju u Smarteru. (Hina)

Kliknite za najnovije vijesti, analize i istraživanja u vašem sandučiću!