Berba višanja u Hrvatskoj kreće od sredine lipnja i traje najviše 15-tak dana. Višnja se pretežito koristi kao industrijsko voće koje se prerađuje u sokove, kompote, džemove, likere te se zamrzava. Hrvatska ostvaruje samodostatnost u ovoj proizvodnji kao i suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni, što ovu proizvodnju čini konkurentnom na europskom tržištu, kaže se u analizi konzultantske kuće Smarter. Prve procjene pokazuju da bi ove godine, unatoč mrazu, proizvodnja višanja trebala biti u rasponu od 5.500 do 6.000 tona. Za sada se procjenjuje da bi urod mogao zbog mraza biti manji od 10 do 20 posto, no stručnjaci uvjeravaju kako je tjedan prije berbe ključan jer lijepo i sunčano vrijeme može utjecati na bolje sazrijevanje ploda i njegov razvoj te bolju kvalitetu, zbog čega je teško precizno procijeniti koliki će u konačnici urod biti ove godine.

Proizvodnja višanja u Hrvatskoj odvijala se prošle godine na 2.171 hektar, a uz prinos od 2,7 tona po hektaru proizvedeno je 5.769 tona ovog voća. U proteklih nekoliko godina najveće su površine bile 2014. godine, kada su iznosile 2.762 ha, te je uz prinos od tri tone proizvedeno gotovo 10.000 tona višanja. Od tada se površine smanjuju, a urod oscilira ovisno od vremenskih prilika. Proizvodnja se kretala od najviše spomenutih 10.000 tona, do najmanjih 5.372 tona u 2015. godini, pokazala je analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

“S obzirom na potrebe domaćih prerađivačkih kapaciteta, otkupna cijena bit će na prošlogodišnjoj razini i trebala bi se kretati u rasponu od 2,70 do 3,30 kuna za kilogram za višnju koja se proizvodi u kontinentalnom dijelu Hrvatske, dok je otkupna cijena višnje maraske nešto veća i kreće se od 5,5 do maksimalno 6 kuna za kilogram. Proteklih godina u Dalmaciji je došlo do smanjivanja površina zbog problema u otkupu, dok su pojedina područja u Slavoniji uslijed klimatskih promjena imala lošije proizvodne rezultate i kvalitetu, što je utjecalo na pad otkupa i proizvodnje”, istaknuo je stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović.

Hrvatska i dalje ima velike preradbene kapacitete za ovu proizvodnju te na tržištu dominira nekoliko važnih tvornica sa svojim brendovima na bazi višanja. Podaci o vanjskotrgovinskoj razmjeni pokazuju da je prošle godine izvoz višanja bio 1708 tona u vrijednosti od 758.000 eura, dok je uvoz bio tek 43 tone vrijedne 33.000 eura, pri čemu je preko 41 tone višanja uvezeno iz Srbije. Čak 807 tona hrvatske višnje završilo je na preradi u Bosni i Hercegovini, dok je drugo izvozno tržište Češka, gdje se izvezlo 409 tona.

U Hrvatskoj se višnja uzgaja u dva proizvodna područja: u Dalmaciji gdje se proizvodi vrlo kvalitetna višnja maraska, te u sjevernom kontinentalnom dijelu gdje se više uzgajaju sorte koje dolaze iz sjevernog dijela Europe. Zanimljivo je da se u Dalmaciji do 1971. godine proizvodilo više od 12 tisuća tona višnje, dok je danas proizvodnja pala za 4 puta te se proizvodi, ovisno od godine, manje od 3 tisuće tona godišnje. Najveći proizvođač višnje u svijetu i dalje ostaju Rusija i Turska, a slijede ih SAD i Iran.

Proizvodnja maraske posljednjih godina i dalje stagnira, jer opada zanimanje proizvođača. U posljednje vrijeme ulažu se veliki napori u obnovu ove proizvodnje u Dalmaciji. Od 7.000 tona maraske početkom osamdesetih godina, proizvodnja je pala na oko prosječnih 1.000 tona. Oko 80 posto proizvodnje maraske se izvozi u obliku likera, najviše u SAD i Italiju, a manje u Njemačku, Austriju, Francusku, Dansku, Nizozemsku.

Višnja predstavlja voćnu vrstu koja ima vrlo važnu ulogu u proizvodnji i preradi voća, prije svega jer se plodovi koriste u raznim vidovima gdje dobivaju dodanu vrijednost. Po proizvodnji među kontinentalnim voćnim vrstama nalazi se na sedmom mjestu u svijetu, a u Hrvatskoj je prema službenim podacima samodostatnost ovoga voća (zajedno s trešnjom) na razini od 125 posto.

Svjetska prosječna proizvodnja zadnjih se godina kretala preko 1,1 milijun tona, a vodeća zemlja po proizvodnji višnje je Rusija, gdje se proizvede oko 200.000 tona, što čini čak 17 posto ukupne svjetske proizvodnje. Za njom slijede Poljska s udjelom od 15 posto, Turska 13 posto, Ukrajina 12 posto, SAD 10 posto, a na globalnoj karti proizvodnje pozicionirala se i Srbija s udjelom od sedam posto ukupne svjetske proizvodnje.

Iako Hrvatska ima dobre klimatske uvjete za proizvodnju višanja, kao i drugog voća, proteklih godina dolazi do pada površina i proizvodnje. Razlog tome je slabija vertikalna i horizontalna povezanost proizvođača, otkupljivača i prerade, a posljednjih godina problem je predstavljao i nedostatak radne snage u berbi. Proizvođači koji imaju veće površine višanja (preko tri ili četiri hektara), trebali bi investirati u moderne berače kako bi smanjili trošak radne snage, koja je postala ogroman problem u sezoni berbe koja traje kratko, ali ipak zahtijeva angažman većeg broja radnika, uz visoku cijenu rada, smatraju stručnjaci Smartera.

S obzirom na velike potencijale hrvatskih preradbenih kapaciteta, koji imaju dobru poziciju sa svojim proizvodima dodane vrijednosti na domaćem i tržištu izvoza (prisutnost na policama svih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj), proizvodnja višanja u Hrvatskoj mogla bi biti i znatno veća i uspješnija. U ovoj proizvodnji do sada su postignuti solidni rezultati na povezivanju proizvođača i prerađivačke industrije kroz vertikalnu integraciju, što je rezultiralo boljim proizvodnim rezultatima od većine drugih voćnih kultura. Prostora za unapređenje ima te se treba usmjeriti na veću proizvodnju, kvalitetnije sorte te podizanje razine prinosa, preradu još veće palete proizvoda za domaće tržište i za izvoz. Potražnja u EU i svijetu raste posebice za kategoriju zamrznutog voća, što zahtijeva ulaganje u skladišne i rashladne kapacitete te moderna pakiranja. Ovo zahtjevno voće ima potencijal čiju bi proizvodnju u Hrvatskoj trebalo poticati kroz udruživanje proizvođača u proizvođačke organizacije, te primjerice zajedničku nabavu opreme za berbu (kako bi je zajedno koristili). No, prije svega bi kroz zaokret u poljoprivrednoj politici trebalo izvršiti regionalizaciju proizvodnje kao i definirati koja su područja, koje sorte i kakvi proizvodni procesi najpogodniji za proizvodnju višanja, te koja su tržišta najpogodnija za budući plasman proizvoda dodane vrijednosti na bazi višnje, zaključio je Kuskunović.

Kliknite za najnovije vijesti, analize i istraživanja u vašem sandučiću!