Hrvatska udruga poslodavaca u četvrtak je objavila priopćenje u kojem objašnjava prijedlog rješenja krize na tržištu rada nastale zbog pandemije koronavirusa. Ističu kako živimo u vremenu nezabilježenih okolnosti za poslovanje s nesagledivim gospodarskim i socijalnim učincima te tumače kako je to samo uvod u do sada nezapamćenu gospodarsku krizu koja je naglo nastala te trenutačno usporila ili zaustavila poslovanje velikog broja tvrtki. Nastavak priopćenja donosimo u cijelosti:

“Ovakve izvanredne okolnosti traže brze odluke i učinkovita rješenja. Postojeće radno zakonodavstvo nije prikladno za ove izvanredne okolnosti i probleme iz radnih odnosa s kojima se poslodavci sada susreću. Pri tom je važno istaknuti da dobar dio poslodavaca, usprkos krizi, ne želi otpuštati radnike jer pokušavaju održati budućnosti poslovanja. Isto tako, iz svima razumljivih razloga, poslodavci ne mogu u većem broju poduzeća isplaćivati više pune plaće kakve su bile u vrijeme prije korona-krize.

Stoga, ako je tvrtka primorana smanjivati plaće mora provesti proceduru prema Zakonu o radu što je u ovim izvanrednim okolnostima je izuzetno teško.

Od HUP-a još nije traženo službeno očitovanje po tom pitanju, ali očekujemo da ćemo se žurno sjesti sa socijalnim partnerima i razgovarati o prijedlozima i opcijama o tome kako pomoći svima u ovim izvanrednim okolnostima. HUP je uvjeren kako su svi socijalni partneri svjesni težine stanja i važnosti ovog trenutka i da smo svi usmjereni na glavni cilj: očuvanje radnih mjesta i podloge za brzi nastavak poslovanja i nakon ove pošasti korona pandemije.

Zdrava logika govori da je nemoguće zadržati postojeće razine plaća u periodu dok tvrtke ne ostvaruju nikakve prihode. A ta zdrava logika isto govori da je ustegnuće primanja razumljivo i za dio javnog sektora koji nije angažiran na organizaciji sustava u korona uvjetima (svi osim zdravstva, policije, vatrogasci, javna čistoća….).

Ono što jest Hrvatska udruga poslodavaca uputila Vladi jest konkretna mjera za očuvanje radnih mjesta – uvođenje instituta čekanja. Naime, nastavno na mjere Vlade Republike Hrvatske za pomoć gospodarstvu uslijed epidemije koronavirusa, a vezano uz Odluku Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 19. ožujka 2020. (dalje: protuepidemijske mjere) Hrvatska udruga poslodavaca predlaže konkretnu mjeru za očuvanje radnih mjesta, i to uvođenjem novog instituta “čekanja na rad” u radno-pravno zakonodavstvo.

Naime, iz dostupnih izvora, mjera koja je predložena i usvojena u Hrvatskom saboru, a koja se odnosi na isplatu potpore od 3.250 kuna po radniku, uz vrlo restriktivne kriterije, neće polučiti zamišljene ciljeve, a to je primarno zadržavanje radnih mjesta.

Stoga niže u tekstu pojašnjavamo prijedlog Hrvatske udruge poslodavaca kao jedan od mogućih rješenja, koji ima isključivo za cilj prevenirati najgori scenarij, a to je gubitak radnih mjesta. Napominjemo da je prijedlog ugrubo razrađen, s obzirom na potrebnu žurnu reakciju poslovnog sektora u svrhu očuvanja radnih mjesta, pojašnjavamo, kako slijedi:

  • uvođenje instituta “čekanja na rad” u radno pravno zakonodavstvo po hitnom postupku, te omogućavanje aktiviranja istog svim poslodavcima afektiranim protuepidemijskim mjerama Vlade Republike Hrvatske
  • osnovica za izračun naknade za “čekanje na rad” bila bi istovjetna naknadi za nezaposlene, a koja bi se isplaćivala iz državnog proračuna. Radnik bi i dalje bio formalno u radnom odnosu do završetka primjene protuepidemijskih mjera, a nakon toga aktivirala bi se ex nunc prava i obveze iz radnog odnosa
  • za vrijeme “čekanja na rad” poslodavac ne bi bio u obvezi uplaćivanja doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje kao niti poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak odnosno obveznih doprinosa

Predloženi institut “čekanja na rad” mogao bi se aktivirati isključivo u slučaju kada radnik obavlja poslove koji su obuhvaćeni protuepidemijskim mjerama, te iz tog razloga ne može pristupiti svom radnom mjestu i izvršavati ugovorene radne zadatke niti iste obavljati od kuće, odnosno ako poslodavac zbog navedenih mjera ne može radniku osigurati posao.

Predlažemo da ova mjera obuhvati sve sektore i djelatnosti bez obzira na veličinu gospodarskog subjekta. Naknada koju bi radnik dobivao bila bi jednaka naknadi za nezaposlene.
Napominjemo, da bi isplata takve naknade bila privremenog karaktera, do prestanka primjene protuepidemijskih mjera. Smatramo da je u trenutnim okolnostima oportuno rješenje privremena naknada bez dodatnog opterećenja poslovnog sektora, jer bi državni proračun bio u obvezi ionako isplaćivati navedenu naknadu ukoliko bi radnici postali obveznici naknade za nezaposlene.

Apeliramo da se isto uzme u obzir budući da posebno ide u korist radnika, u okolnostima koji su izvan kontrole poslodavaca. Realističnim primjerom oslikavamo konkretnu situaciju: radnik ne može na posao radi protuepidemijskih mjera, nema uvjeta za rad od kuće (jer je rad takav da se ne može raditi od kuće), poslodavac nema sredstava za isplatu plaće, aktivira institut “čekanja na rad”, država spašava radno mjesto isplatom naknade (koja je jednaka onoj za nezaposlene), ali u momentu kada protuepidemijske mjere prestanu biti na snazi radnik nastavlja raditi kod poslodavca odmah i poslodavac počinje isplaćivati plaću. Ukoliko nema predmetnog instituta “čekanja na rad”, radnik odlazi na Zavod za zapošljavanje, poslodavac ostaje bez radnika te radnik ostaje na teret državnom proračunu kao nezaposlen.

Duboko vjerujemo, kao socijalni partner Vlade da je ovakav način spašavanja radnih mjesta racionalno rješenje, te da će Vlada isto prepoznati, te učinkovitom u brzom intervencijom pomoći privatnom sektoru u spašavanju radnih mjesta.”