Istraživanje u New York Timesu pokazalo je da rad od kuće povećava produktivnost zaposlenika, ali može dovesti do izolacije i stresa jer se granica između posla i kuće počinje brisati. Također, postoji zabrinutost da bi nedostatak fizičkog kontakta zaposlenika s njihovim uredskim kolegama mogao “ugušiti” njihovu kreativnost i smanjiti koheziju tima. S druge strane, ovakav oblik rada pruža brojne uštede naših resursa, od čega je ušteda vremena provedena u putovanju na radno mjesto jedna od najznačajnijih.

Rad od kuće za većinu je tvrtki postao novo normalno. Nešto što se do prije nekoliko mjeseci možda činilo kao znanstvena fantastika danas nam je svakodnevica. Za IT kompanije to vjerojatno i nije neka novost jer se većina njih odavno upoznala s tim konceptom te su ga vrlo vjerojatno već (barem djelomično) implementirali u svoje poslovanje. Za neke druge tvrtke, pak, taj je transfer možda bio bolan. Čak se i državni aparat malčice modernizirao – odjednom se neke stvari mogu obaviti bez pečata i 20 dodatnih obrazaca.

Međutim, kakav utjecaj WFH (engl. work from home) ima na radnu produktivnost, odnose među ljudima i na kraju krajeva poslovne rezultate? Prema rezultatima Gallupovog istraživanja, broj Amerikanaca koji rade od kuće dramatično se povećao od ožujka ove godine. Krajem travnja više od polovice svih ispitanih zaposlenika (a koji čine više od dvije trećine svih američkih gospodarskih aktivnosti) izjavilo je da rade od doma u punom radnom vremenu. Nadalje, samo četvrtina onih koji rade od kuće izjavila je da će se dobrovoljno vratiti u svoj ured ako se ponovno otvori; druga četvrtina rekla je da bi radije ostala kod kuće zbog zabrinutosti oko koronavirusa, dok je polovica izjavila da želi nastaviti raditi na daljinu jer im je to jednostavno draže.

NEMA POSLA BEZ POVJERENJA
No nije WFH uvijek med i mlijeko. Majke (a i očevi) koji imaju malu djecu teško pronalaze ravnotežu između svoje roditeljske i poslovne uloge. Veliki im je izazov uopće se moći povući nasamo u sobu da bi radili i bili na callovima, a da im djeca istovremeno ne upadaju u sobu. Samo zato što rade, ne znači da prestaju biti roditelji – a mala djeca to često ne razumiju. Pa mama i tata su doma, zašto se ne mogu igrati s nama?

Jednom sam prilikom razgovarao s kolegicom koja ima dvoje male djece te se više puta našla “u neobranom grožđu” kada je u pitanju WFH. Rekla mi je: “Džabe ti svi ti blogovi i savjeti o radu od kuće – ništa to ne funkcionira kad imaš malu djecu!” Kad malo bolje razmisliš, u pravu je. Još kad se u jednadžbu ubacilo i njihovo školovanje od kuće, situacija se dodatno zakomplicirala.

Neki poslodavci zahtijevaju da njihovi zaposlenici budu fizički prisutni u uredu dok rade jer smatraju da onda imaju veću kontrolu nad poslom. U pozadini se možda nalazi strah da neće toliko produktivno raditi ako su doma i zbog toga takvi voditelji teško daju povjerenje svojim djelatnicima. To može biti kontraproduktivno ako imate, primjerice, majku koja je odan i savjestan radnik te bi ponekad rado ostala raditi od kuće da može biti uz svoje dijete, a poslodavac je ne pušta jer misli da će zabušavati. Pa neće joj valjda on isplaćivati plaću da bi ona bila doma. Takav rigidni mindset voditelja mogao bi im biti velika prepreka u prilagođavanju na nove trendove poslovanja koji su nam pokucali na vrata.

I dolazimo sada do glavne dileme – kako vjerovati zaposlenicima da će odraditi posao sukladno traženim standardima kvalitete? Nema tu velike filozofije – povjerenje je nešto što se jednostavno da. A što ako ga zaposlenici izigraju? Naravno da je to moguće. Možemo i trebamo biti spremni na to, ali se nećemo unaprijed ponašati kao da je to zaista realnost.

Na jednoj sam konferenciji slušao ženu koja je u svom izlaganju izjavila nešto što neću nikada zaboraviti. Naime, s publikom je podijelila informaciju da već desetljećima radi selekciju zaposlenika na isti način. Na razgovoru za posao kandidatima kaže da u njih ima potpuno povjerenje sve dok je ne uvjere u suprotno – nakon čega se njen pristup prema njima vrlo brzo mijenja. Konstantno se opterećujući mislima da naši zaposlenici neće raditi dovoljno dobro i da nemamo kontrolu nad njima na kraju samo šteti nama kao njihovim voditeljima.

GRANICA IZMEĐU POSLA I PRIVATNOG ŽIVOTA
A što je s radnom produktivnošću kada pričamo o radu od doma? Rezultati su opet mješoviti. Istraživanje u New York Timesu pokazalo je da WFH povećava produktivnost zaposlenika, ali može dovesti do izolacije i stresa jer se granica između posla i kuće počinje brisati. Također, postoji zabrinutost da bi nedostatak fizičkog kontakta zaposlenika s njihovim uredskim kolegama mogao “ugušiti” njihovu kreativnost i smanjiti koheziju tima.

S druge strane, WFH pruža brojne uštede naših resursa, od čega je ušteda vremena provedena u putovanju na radno mjesto jedna od najznačajnijih. Naime, studije su pokazale da je već 30 minuta vremena provedenog na putovanje na posao povezano s povećanom razinom stresa i anksioznosti, a kada je to putovanje dugačko 10 kilometara povećava se i rizik od zdravstvenih problema, poput visokog kolesterola i razine šećera u krvi, te depresije.

Jedni itekako cijene što mogu raditi od doma, jer ne gube vrijeme (a i novac) na prijevoz, oblačenje, ručak i sl. Drugi pak jedva čekaju da odu u ured kako bi se malo maknuli od svojih ukućana. Izolacija nekima može teško padati, posebice ekstrovertima, odnosno onima koji svoje vrijeme vole provoditi u društvu drugih, komunicirajući i dijeleći s njima zanimljive informacije iz svoga života. Ljudi su ponekad samo željni bliskosti i kontakta s drugom osobom. Nema tu sad ispravnog ili manje ispravnog rješenja – svatko se pronalazi u onome što mu najviše odgovara.

Također, ne zaboravimo i na radno vrijeme. Često se događa da radeći od kuće “sve nešto po malo radimo”, a onda dođe 11 navečer i mi smo i dalje za laptopom. U redu, poduzetnici su zbog prirode svog posla spremniji na taj scenarij, ali ne i oni koji su navikli na rad od 9 do 5. WFH kod nekih kao da je gumicom izbrisao tu liniju između radnog vremena i privatnog života. I na to svakako valja obratiti pozornost jer dugoročno može biti kamen o koji ćemo se često spoticati.

NOVA STVARNOST
Što nam je s timskom komunikacijom? Da, ova vremena u kojem je posao prebačen remote pred voditelje i menadžere stavila su izazov – ne samo kako održati visoku produktivnost djelatnika, već i komunikaciju i odnose među njima. Naravno da je taj posao lakši kada su vam zaposlenici fizički u uredu – ali to ne znači da je ovo nemoguće. Samo zato što oni nisu fizički tu ne znači da trebate gubiti kontakt s njima. Jako je važno (sad možda čak i puno važnije nego prije) redovito komunicirati. Odnosno, redovita komunikacija i koordinacija rada oduvijek su bile od presudne važnosti, a pogotovo sada kada je taj rad prebačen online.

Edukacije? Opet imamo i prednosti i nedostataka. Dobre strane su te što se online seminari lakše organiziraju te nose manji trošak. S druge strane, vas kao predavača od polaznika uvijek dijeli ekran vašeg laptopa – a to znači da ipak ne možete u potpunosti prenijeti svoju poruku niti im dočarati ono o čemu pričate onako kako biste to napravili da predajete uživo. U redu ako su to neke edukacije tehničkih znanja koje možete lako pratiti uz računalo, međutim treninzi bilo koje vrste mekih vještina – za njihovu uspješnu primjenu preduvjet je da imate žive ljude ispred vas.

Zaključak? WFH je zaista postao nova stvarnost i izgleda da će biti tu među nama još neko vrijeme – htjeli mi to ili ne. On će od menadžera i direktora poduzeća (a de facto i od svih ostalih) zahtijevati malo više truda i “out of the box approach” postojećim poslovnim procesima. A onaj koji bude najfleksibilniji i tko se bude najbolje prilagodio novonastalim trendovima dugoročno bi mogao pobrati vrhnje.
Sretno!