Smarter analiza: Smokva sve traženija na EU tržištu, a u Hrvatskoj zapostavljena

Hrvatska je u 2019. izvezla tek 10 tona svježe smokve u vrijednosti od 21.500 eura i 29 tona sušene smokve, od čega 22 tone u Sloveniju

Potražnja za smokvom – rajskim voćem, na svjetskom i europskom tržištu sve više raste, a od oko 1,5 milijuna tona svjetske proizvodnje smokve više od 80 posto se proizvodi na Sredozemlju. Među deset najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika smokava sedam zemalja je s Mediterana, područja na kojemu je koncentrirano čak 80 posto proizvodnje. Najveći proizvođači i izvoznici su Turska, Grčka, Italija, Alžir, Maroko i Španjolska, no Hrvatske nema na karti ovih zemalja jer se organizirana proizvodnja iz godine u godinu urušava, unatoč ogromnim potencijalima za proizvodnju. Poslije masline, smokva je najraširenija voćka od Istre do Dubrovačkog primorja, a u manjoj mjeri u Dalmatinskoj zagori i neretvanskoj dolini. S oko 855.000 stabala polovicom osamdesetih godina, broj rodnih stabala smanjen je u Hrvatskoj na oko 600.000. Hrvatska je 1996. godine proizvodila oko 6.240 tona svježih plodova, 3.360 tona je potrošeno u svježem stanju, a proizvedeno je i 920 tona sušenih smokava. Podaci za 2019. godinu pokazuju da je proizvodnja pala na tek 1.264 tona od čega je intenzivna proizvodnja za tržište iznosila tek 813 tona.

„Jednostavnom računicom može se izračunati da ukupna domaća proizvodnja zadovoljava tek oko 0,3 kilograma po glavi stanovnika što znači da se iz domaće proizvodnje može zadovoljiti potrošnja dvije do tri smokve po svakom potrošaču u Hrvatskoj. Smokve kod nas uglavnom proizvode obiteljska gospodarstva bez većih preradbenih kapaciteta. Malo je voćnjaka smokve i uglavnom rastu pojedinačno ili po nekoliko desetaka stabala, često u okviru vinograda, a plasman svježe smokve je ograničen slabom mogućnošću čuvanja, pa je tržišni potencijal izrazito slab u odnosu na drugo voće. Organiziran otkup i prerada daleko su ispod proizvodnih i gospodarskih mogućnosti ove voćne vrste u nas. U Europi se odnedavno sade tržišni voćnjaci gustog sklopa (kalifornijski način), a plodovi se koriste za turističku, sezonsku potrošnju i sušenje“, pokazuje analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Proizvodnja smokava smanjena je i zbog promjena u prehrani budući da raste potrošnja drugog svježega voća na račun sušenoga i prerađenoga, a u Hrvatskoj je smanjen i organizirani otkup za preradu. Proizvodnja se zadržala na okućnicama zbog plasmana gotovo isključivo svježih plodova po izuzetno visokim cijenama. Manji dio se suši za vlastitu potrošnju. Preporučuje se proizvodnja stolnih smokava namijenjenih turistima i tržištu u unutrašnjosti (najviše Zagrebu), zbog boljih prometnih veza, jer svježa smokva ne podnosi duži prijevoz. Iako se proteklih godina na domaćem tržištu pojavljuju obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja proizvode izuzetno kvalitetne proizvode od smokava, još uvijek su neiskorištene velike mogućnosti prerade (napitci, džemovi, kompoti, rakije). Posebice je važno pravilno sušenje i otprema jer dobro sušena i pakirana smokva uvijek se dobro prodaje na inozemnom i domaćem tržištu kao ukusno, zdravo i hranjivo voće“, naglašava stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović.

Prerada kod OPG-a nije isplativa zbog nedovoljne opreme i malih kapaciteta, a nabava suvremenih tehnoloških linija za preradu i pakiranje sušene smokve u otkupnim središtima, u privatnom ili zadružnom vlasništvu, rješenje je za oživljavanje te razvitak proizvodnje smokve u nas. Regionalizacija proizvodnje te strateški zaokret u poljoprivredi, koji zagovara Smarter, trebao bi predvidjeti jači investicijski ciklus; edukacija proizvođača o potencijalima ovog tržišta te mogućnostima izvoza proizvoda dodane vrijednosti koji se danas uglavnom konzumiraju kroz turističku potrošnju i specijalizirane trgovine autohtonih proizvoda. “S obzirom na mogućnosti koje nudi proizvodnja smokava i proizvoda od nje, ona zahtijeva i udruživanje, zajedničku nabavu strojeva, kreiranje novih proizvoda kojima se Hrvatska može pozicionirati na izvoznim tržištima te jaču turističku prodaju”, ističe Kuskunović. Hrvatska danas u intenzivnom uzgoju ima smokve na oko 500 hektara, a prema nekim izračunima u kratkom razdoblju bi mogla proizvodnju povećati na 2000 hektara, što bi trebao biti strateški cilj.

Uvozimo čak 540 tona sušene smokve iz Turske

Kao i u brojnim drugim proizvodnjama i kod proizvodnje smokava Hrvatska ostvaraju deficit u trgovinskoj razmjeni. Podaci pokazuju da se značajne količine sušene smokve u Hrvatsku uvoze (30 posto ukupnog uvoza sušenoga voća, a čak 50 do 60 posto potreba za sušenom smokvom).

Hrvatska je u 2019.  izvezla tek 10 tona svježe smokve u vrijednosti od 21.500 eura i 29 tona sušene smokve (od čega 22 tone u Sloveniju). S druge strane uvezeno je 64 tone svježe smokve u vrijednosti od 131.000 eura, od čega 40 tona iz Turske. Sušene smokve prošle je godine uvezeno u količini od čak 540 tona vrijednih 1,7 milijuna eura, od toga čak 251 tonu iz Turske i 115 tona iz Albanije.

Tržišta smokava u Europskoj uniji u 2018. godini bilo je vrijedno 431 milijun dolara i u odnosu na godinu dana ranije povećano je za 5,6 posto. Tržišna vrijednost smokava u EU rasla je prosječnom godišnjom stopom od 1,9 posto od 2007. do 2018., kada je oboren rekord i očekuje se daljnji rast prometa ovog tržišta. Zemlje s najvećom potrošnjom su Španjolska (32.000 tona), Francuska (18.000 tona) i Njemačka (13.000 tona), što zajedno čini 55 posto ukupne potrošnje unutar EU. Slijede Italija, Grčka, Velika Britanija, Austrija, Portugal i Cipar koje zajedno čine dodatnih 35 posto. U razdoblju od 2007. do 2018. godine, najbržu stopu rasta potrošnje smokava imala je Austrija.

U 2018. godini najveća razina potrošnje smokava po glavi stanovnika zabilježena je na Cipru (3.009 kg na 1000 osoba), a slijede Grčka (751 kg na 1000 osoba), Španjolska (684 kg na 1000 osoba) i Austrija (568 kg na 1000 osoba) ), dok se svjetski prosjek potrošnje smokve po glavi stanovnika procjenjuje na 228 kg na 1000 osoba. Kolika je potrošnja u Hrvatskoj teško je procijeniti, a da smo smokvu potpuno zanemarili potvrđuje i podatak da Tržišno informacijski sustav u poljoprivredi (TISUP), uopće ne prati cijene smokve, iako prati cijene kivija i drugog egzotičnog voća čije proizvodnje kod nas nema.

Prognoza tržišta EU do 2025 godine

Europski stručnjaci predviđaju da će u narednom razdoblju, do 2025. godine doći do povećane potrošnje i rasta tržišta smokava u EU, a stopa rasta godišnje se prognozira na 1,5 posto. Osim izuzetno zdravih svježih smokava, predviđa se i rast potrošnje sušenih smokava, ali i različitih proizvoda koji sadrže ovo rajsko voće. Potencijali su ogromni, a to potvrđuju i izvozne cijene. Prosječna izvozna cijena smokve u Europskoj uniji iznosila je 4.194 dolara po toni, a u razdoblju od 2007. do 2018. godine povećavala se s godišnjom stopom od 1,1 posto. U 2018. godini u EU je uvezeno 71.000 tona smokava, a prosječno uvoz raste po stopi od 2,6 posto godišnje. Vrijednost uvoza je oko 277 milijuna tona.

Proizvodnja smokava u EU u 2018. godini iznosila je 73.000 tona. Španjolska s proizvodnjom od 38.000 tona najveći je proizvođač s udjelom od 52 posto ukupne proizvodnje. Proizvodnja smokava u Španjolskoj trostruko je premašila brojke koje je zabilježio drugi najveći proizvođač Grčka koja je imala proizvodnju od 13.000 tona. Treću poziciju zauzela je Italija s proizvodnjom od 11.000 tona i s udjelom od 15 posto. Tijekom 2018. godine smokve su bile zasađene na 24.000 hektara i pokazuju trend neznatnog smanjena. Prosječan prinos smokve u Europskoj uniji iznosio je 3 tone po ha. 

Umjesto zaključka

Danas je teško objasniti zbog čega u Hrvatskoj i ono malo smokava propada i zašto se ljudi njima ne bave, jer bi s tristo do 400 stabala jedna obitelj mogla lijepo puniti kućni proračun. Proizvodnja za osobne potrebe danas uključuje smokve iz seoskih “voćnih nasada” uglavnom starih sorti, stabla koja rastu po dvorištima, uz putove i međe iz čega je lako pretpostaviti ono što statistika ne bilježi, da vjerojatno najveći dio “osobnih potreba” znači neubrani, propali urod. A uvijek je golema šteta kad urod propadne.

Nekadašnja Jugoslavija imala je 1.165.000 rodnih stabala s proizvodnjom od 12.036 tona svježih plodova, čime je u cjelokupnoj svjetskoj proizvodnji sudjelovala s oko jedan posto. Najveća je rasprostranjenost i proizvodnja smokve bila upravo u Hrvatskoj, na koju je otpadala polovica svih stabala, njih oko 800 tisuća. Danas ih prema neslužbenim podacima, ima oko 600 tisuća.

Kliknite za najnovije vijesti, analize i istraživanja u vašem sandučiću!