Marjan Vučak: U Hrvatsku smo uložili 90 milijuna kuna vlastitog kapitala

Samo prošle godine Meggle Hrvatska uložio je u proizvodnju i infrastrukturu više od 19 milijuna kuna. Prihodi su lani povećani za više od tri posto, a tržišni udio u posljednje dvije godine porastao je s osam na 13 posto, kaže predsjednik Uprave Meggle Hrvatska Marjan Vučak.

marjan-vucak-midi1
Marjan Vučak

Meggle Hrvatska je tvrtka nastala objedinjavanjem 130-godišnje tradicije jedne od vodećih europskih mljekara, bavarske kompanije u vlasništvu obitelji Meggle, te osječke mljekare koja svoje početke bilježi još davne 1949. godine kada je osnovana uz pomoć UNICEF-a. Unatoč gospodarskoj krizi, za Meggle je prošla godina bila godina rasta i uspjeha. Ostvarili su 287 milijuna kuna ukupnih prihoda, što je u odnosu na godinu ranije rast veći od tri posto. Ukupna dobit na kraju godine iznosila je 7,5 milijuna kuna.

Tržišni je udio u posljednje dvije godine porastao s osam na 13 posto, a plan je da dosegne 20 posto. To je bio povod za razgovor s Marjanom Vučkom, predsjednikom Uprave Megglea Hrvatska i direktorom Meggleove regije Adria.

Nedavno ste objavili da je Meggle GmbH preuzeo najveću albansku mljekaru Ferlat. Otvara li to vrata izvozu i vašoj tvrtki?
– Ta je akvizicija prije svega izvrsna potpora našoj strategijskoj poziciji i širenju u ovoj regiji, no svakako će u budućnosti imati i veliku ulogu u sinergiji naših proizvodnih pogona u ovoj regiji te razmjeni proizvoda. Već sada Meggle Hrvatska izvozi većinu asortimana, i to u Italiju, Grčku, Bugarsku i sve zemlje regije. Izvoz čini gotovo 20 posto trenutačnog prometa.

Distribuciju gotovih proizvoda povjerili ste tvrtki Ricardo. Namjeravate li i druge slične poslove izdvajati iz core businessa?
– U svibnju prošle godine započeli smo s outsourcingom nekih dijelova poduzeća. Dovoz sirovog mlijeka povjerili smo tvrtki Folding. Tada smo najavili da ćemo pokušati izdvojiti i distribuciju ako to bude moguće. Suradnjom s tvrtkom Ricardo otvorila se i ta mogućnost pa smo sada više nego zadovoljni tim partnerstvima. U ovom trenutku ne vidimo mogućnost izdvajanja drugih dijelova poduzeća jer se za to na hrvatskom tržištu nisu stvorili preduvjeti, no ukoliko se naši interesi poklope s odgovarajućom ponudom, zašto ne. Nama je najbitnije jačati core business, optimizirati troškove, kako bismo mogli dalje investirati i unaprjeđivati osnovnu djelatnost.

Lani ste imali velika ulaganja u infrastrukturu i plasirali ste 24 nova proizvoda. Planirate li daljnja ulaganja i koliko? Hoćete li, s obzirom na situaciju na tržištu kod nas i u BiH, možda povući neke proizvode iz prodaje i koje?
– Samo prošle godine uložili smo u proizvodnju i infrastrukturu više od 19 milijuna kuna, a od ulaska na hrvatsko tržište ukupno 90 milijuna. Neki od naših proizvoda – kao jogurt maslac, maslac sa začinskim biljem, baguette, pakiranje trajnog mlijeka i navojni čep – još uvijek su jedinstvene inovacije na tržištu. Stalne investicije naša su snaga i plan za budućnost. Koliko ćemo investirati i u što, u prvom redu ovisi o planu i strategiji razvoja te o određenim tehničkim zahtjevima. A s obzirom na to da investicije financiramo iz vlastitog kapitala, naravno da one ovise i o financijskim rezultatima. Što se tiče asortimana, konstantno radimo na razvoju novih proizvoda, kao i na eventualnom ukidanju onih koji svojim obrtom ne zadovoljavaju zahtjeve kalkulacije.

Kakva je situacija s otkupom mlijeka? Znam da ste lani povećali otkup, ali je li on dovoljan? Koji su najveći problemi kod otkupa?
– Situacija je uvijek dinamična i to je dobro, kako za prerađivače tako i za proizvođače, a pritom ne mislim samo na kretanje cijene. Tijekom godine imamo razdoblja kada postoji višak mlijeka na cijelom tržištu i tada svi imamo isti problem, dok je, primjerice, ljetni period razdoblje manje proizvodnje i tada svi pokušavamo osigurati dovoljne količine. No vidljivo je da se otkup u cijeloj državi smanjuje, što je najvećim dijelom posljedica prelaska ekstenzivne u intenzivnu proizvodnju, tj. okrupnjivanja proizvođača. To je prirodan proces u ovoj fazi razvoja poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj.

U kojem roku plaćate dobavljače? Kako komentirate zahtjeve proizvođača za višim otkupnim cijenama mlijeka?
– Mi do danas ni u jednom trenutku nismo zakasnili s isplatom dobavljačima. Isplata se obavlja svakog 15. u mjesecu. Na to smo posebno ponosni jer poznato je kakva je situacija s likvidnošću u cijeloj državi. A što se tiče cijena, odnosno zahtjeva za njihovim povećanjem, smatramo da su oni uobičajeni. Onome tko kupuje uvijek je preskupo, a onome tko prodaje uvijek premalo. Zato postoje razgovori, dogovori, kompromisi… Sve je to sastavni dio poslovanja.

Početkom godine preuzeli ste novu funkciju. Koje vam je promjene ona donijela?
– Početkom godine preuzeo sam vođenje regije Adria, u kojoj su sve zemlje bivše Jugoslavije i Albanija. Iako sam već više od 10 godina na čelu bihaćke mljekare te zadnjih 2,5 godina na čelu osječke mljekare, naravno da je odgovornost za sva ta tržišta veliki izazov, ali zasigurno i čast. Svaka je zemlja specifična, svako je tržište priča za sebe. Koliko je nekada teško, toliko je i zanimljivije. Rekao bih da se najveća promjena očituje u iznosu prijeđenih kilometara u mom autu. Drugo je sve stvar dobre organizacije i opet – odličnih suradnika. Svaki je moj uspjeh zapravo naš zajednički uspjeh. (Privredni vjesnik)

Prvo sustav, a tek onda certifikacije

U zadnje ste vrijeme osvojili mnogobrojna priznanja.
– Od preuzimanja osječke mljekare radimo na konstantnoj kvaliteti i razvoju proizvoda. No, željeli smo ići nekim redom: prvo sustav, a tek onda certifikacije i nagrade. Krajem prošle godine konačno smo dovršili projekt dobivanja znaka Hrvatska kvaliteta za određene grupe naših proizvoda, nakon čega smo dobili i pravo korištenja znaka Mlijeko hrvatskih farmi, i to za čak 46 naših proizvoda. Uz nagrade s Eko Veta i Novosadskog sajma, kruna ove godine su medalje DLG-a, najznačajnijeg europskog ocjenjivanja kvalitete prehrambenih proizvoda i, naravno, oznaka Superbrands. Sve te nagrade priznanja su i vođenju poduzeća i strategiji, a prije svega priznanje ljudima i timu koji ih je odabrao. Jer, bez dobrih kadrova malo je toga moguće.

Prethodni članakRujan 2010.
Sljedeći članakHenkel: Osjetite Fa svježinu i Peugeot brzinu