Upravo živimo u jednoj nadrealnoj situaciji. Korona, potres, prekid gospodarskih aktivnosti. I svi se pitaju, što sad? Nekako ćemo preživjeti prvih par tjedana, a onda? Neću analizirati što bi bilo da je bilo. Sad je važno imati hladnu glavu, bez panike, racionalno staviti karte na stol i vidjeti kako dalje.

Od vlade se očekuje da bude odlučnija i brže donosi odluke. U potpunosti podržavam poduzetnike i gospodarstvenike kad traže otpis, a ne odgodu. Nisam makroekonomist, ali moj su favorit mjere koje je predložila dr. sc. Maruška Vizek (EIZ). A u ovom ću se tekstu ukratko pozabaviti budućnošću lanca opskrbe.

Promatramo li njegov razvoj, uočit ćemo glavne faze od segmentiranih funkcija u poduzeću, preko njihova grupiranja, do uspostave logistike koja obuhvaća premještanje materijala i roba. Na to se onda nadovezuje upravljanje zalihama i pakiranje. Pojavom informacijske tehnologije kreiran je koncept lanca opskrbe. Lanac opskrbe obuhvaća sve navedene aktivnosti, ali i tijek informacija.

Dakle, lanac opskrbe je koncept koji je oplemenio logistiku u smislu da je sve elemente logistike povezao u jednu integriranu i koordiniranu cjelinu pa je lanac opskrbe tijek materijala i informacija koji pored logističkih elemenata obuhvaća i prognoziranje potražnje, agregatno planiranje (tj. S&OP – Sales and Operation Planning), nabavu, odnose s dobavljačima, te upravljanje proizvodnjom i kapacitetima.

To je teorijska definicija. Ima li ona temelja i smisla, te koliko smo se potrudili implementirati taj koncept u hrvatskoj poslovnoj praksi? O da, ima smisla! Postoje mnogi svjetski primjeri koji je potvrđuju. Implementacija? Potrudili smo se malo, ako ne i nikako.

OBJEDINJEN POSLOVNI ENTITET
U Hrvatskoj su rijetka poduzeća ozbiljno shvatila važnost koncepta lanca opskrbe. Različita su njegova tumačenja, ali rijetko se taj koncept implementirao kao stvarna integracija, koordinacija, komunikacija, suradnja, međusobno povjerenje i transparentnost. A nije uzaludan zaključak da se danas više ne natječu poduzeća, već lanci opskrbe.

Klasičnim se KPI – evima dodaju oni koji mjere elastičnost, otpornost, brzinu promjene konfiguracije i prilagodljivost cijelog lanca. Dakle, cijeli se lanac ujedinjuje u jedan poslovni entitet kako bi se na kraju isporučila kvaliteta i krajnji kupac bio zadovoljan.

I kako onda ujediniti sve elemente lanca da bi funkcionirali kao jedna cjelina? Kao prvo, ozbiljnom informatičkom infrastrukturom i tehnologijom. Kao drugo, suradnjom, koordinacijom, dobrom komunikacijom, međusobnim poštovanjem i povjerenjem, transparentnošću i edukacijom. Kao treće, ne smijemo zaboraviti održivost i zeleno poslovanje. I ako dosad nismo kreirali takve lance, ovo je jedinstvena prilika da isto i učinimo. Kako?

Informatička tehnologija, automatizacija, digitalizacija, podatkovna analitika. To će lancu pomoći da bude povezan, da se odluke donose brzo i kvalitetno, te da te odluke budu mudre i najbolje moguće u skladu s ograničenjima. Prognoze će biti točnije što će omogućiti bolju optimizaciju.

Treba kreirati baze svih sudionika u lancu, i onih aktivnih i onih pasivnih i onih potencijalnih. To će lancu omogućiti da se brzo prilagođava svim utjecajima, i vanjskim i unutarnjim, i bijelim i crnim labudovima, a pronalazeći alternativne partnere u kratkom roku. Samo će tako lanac biti agilan i fleksibilan, a to će u budućnosti biti sve važnije.

Također, tehnologija i automatizacija nam pomažu da su sigurnosni uvjeti bolji, brži smo u provedbi postupaka zaštite prilikom proizvodnje, pakiranja, skladištenja i transporta. Da smo sve to do sad razvili sigurno ne bi trebalo zaustaviti transport i ostale procese u sadašnjoj mjeri.

OVO SE TIČE SVIH NAS
Međusobna povezanost, povjerenje, poštovanje, transparentnost, komunikacija, edukacija. Da bi lanac uspješno koristio informatičku tehnologiju, moramo svoj toj silnoj tehnologiji davati točan input. Preciznije, točne podatke.

I moramo stvarati zajedništvo i suradnju. I imati na umu da je naše poduzeće samo jedna karika u velikom (ponekad i globalnom) lancu. I da ćemo biti puno efikasniji i efektivniji ako optimiziramo poslovanje na razini cijelog lanca, a ne samo u svom silosu.

A da bismo optimizirali na razini lanca, potrebna je suradnja. A suradnja može biti i u dijeljenju zaposlenika. Zašto dostavno poduzeće ne bi surađivalo s hotelskom industrijom? Pa da se ljudi zapošljavaju u skladu s potražnjom, tj. sezonom.

Ulaže se zajednički u zaposlenike, u njihovu edukaciju, razvijanje njihovih znanja i vještina što sve skupa doprinosi inovacijama, ali i različitosti i kreiranju većih ljudskih vrijednosti. Različita znanja i vještine zaposlenika omogućuju i bržu promjenu asortimana roba i usluga koje proizvodimo, a opet sve u skladu s potražnjom.

Možemo dijeliti tvornice, skladišta, prodavaonice. Vremena su jako dinamična, brzo se moramo prilagođavati i zato moramo surađivati. Sami u svojem silosu, slabi smo i lako ranjivi.

Održivost i zeleno poslovanje. Svjedoci smo svjetske pandemije. Gospodarstvo je stalo i odmah vidimo poboljšanja na Zemlji. Vode i zrak su čišći, ljudi su počeli tražiti pomoć kako bi se prilagodili novoj situaciji.

S druge strane, ljudi pomažu, uskaču, prikupljaju sredstva, Kinezi i Kubanci putuju u Italiju. Cijeli svijet diše kao jedno biće. Bismo li tako mogli i dalje nastaviti? Zar je potrebno ratovati, zagađivati, uništavati? Umjesto razvijati poštovanje, suradnju, ljubav? Ljubav prema ljudskom rodu, zaposlenicima, suradnicima, ali i Zemlji.

O svemu ovome nismo previše vodili računa do sada (čast iznimkama!), vodili smo računa o troškovima i dobiti i računali da će to netko drugi riješiti umjesto nas. Ali sad vidimo da se to tiče svih nas! To nije neka priča tamo daleko u Kini, to je nešto što je tu, u našem dvorištu! Izvlačimo li pouku?